Blog

  • Moslavačka palanka i topla pišaka

    Jul 18 2014, 19h26

    Sat 7 Jun – Hladno Pivo

    Kako se Jurica Pavičić prosrao u recenziji „Kauboja“, ne mogu vjerovati! Konačno sam pogledao "Kauboje", koji su se djelomično snimali u Ivanić Gradu, da vidim kako je ispalo. Već mi je tijekom snimanja dojavljeno da se snimalo samo na autobusnom, koji je i dalje arhitektonski relikt iz sedamdeset i neke, valjda im je trebala neka oronula birtijetina za potrebe radnje. Upravo je na račun tih scena filmski kritičar proglasio Ivanić hrvatskom inačicom midwest americane, što zbog izgleda, što zbog propale industrije. OK, ne bih trebao biti srdit zbog dalmatinskog nepoznavanja zemljopisa, jer je južnjacima cijela zemlja sjeverno od Svetog Roka terra incognita, osim Zagreba i pokojih željezničkih stanica na tom putu. Tko ne vjeruje, neka izvede jednostavan pokus. Okupite deset prosječnih tovara, po mogućnosti Hrvatina, dajte im neoznačenu kartu i recite im da na njoj označe Petrinju, Pleternicu, Požegu i Popovaču, garantiram da preko pola njih neće točno odgovoriti. No očekivao sam da Pavičić zna prepoznati Kutinu, a ne da Ivanić Grad proglašava nekakvim Garyjem, Flintom i sličnim midwest palankama. Iako ova statistika ne znači danas mnogo, Ivanić Grad je prema popisu iz 1981. godine imao drugi najviši narodni dohodak po stanovniku u Jugoslaviji (254.3, najviši je imao Piran - 255.3, SFRJ = 100), tako da bi u usporedbi s američkim srodnicima prije trebalo baciti pogled na Texas ili Orange County. Ni mračne devedesete nisu toliko unazadile Ivanić, dapače, situacija se pokrenula nabolje zahvaljujući nekolicini urbanih entuzijasta, a i HRT je napravio prilog o Ivaniću kao o jednom od centara urbane kulture u Hrvatskoj u to vrijeme. Čak i na mikrorazini poput ivanićke punk scene je bilo primjetno da nismo tolika sirotinja poput nekih drugih dijelova domovine. Iako je IG imao svoju kvotu punk bumova, većina ekipe je dolazila iz relativno dobrostojećih i situiranih obitelji, tako da smo se još u devedesetima preseravali s Lonsdale heringtonkama i slagali kolekcije nosača zvuka koje smo naručivali iz Njemačke i Amerike, dok je to još bio big deal. I dok situacija nije bajna za negdašnjeg hrvatskog rekordera po plaćama, u usporedbi sa ostatkom istočnohrvatskog rust belta Ivanić Grad i dalje odskače od čemerne sadašnjosti, ali zlatno doba je davno završilo i sumnjam da će se tako skoro ponoviti. Kad čujem kako gradom upravlja sadašnji gradonačelnik Javor Leš, poprilično sam siguran da će biti upravo suprotno.


    Iako je preuzeo grad u nezavidnoj situaciji i dugom od 30 milja kuna, za što je zaslužna prijašnja vlast u čijem je mandatu i započeo proces provincijalizacije, zasad još nisam vidio nijedan potez koji bi trebao ići u smjeru privrednog i kulturnog oporavka grada. Upravo suprotno, otkako se zasjelo u vrhovnu gradsku fotelju, novac se prvo zdrobio na sudjelovanje u „Lijepom Našom“ (nije valjda da itko misli kako čerga Branka Uvodića dolazi u mjesta diljem Hrvatske po duhu svetom), a ulaznice su se podijelile zaslužnima. Zatim je na red došlo uhljebljivanje političkih sponzora, pa malo bandićevštine u obliku najave za besplatne udžbenike za svu djecu u osnovnim školama neovisno o ikakvom imovinskom cenzusu, nije beg cicija da špara na gradskoj lovi. Zasad najfantastičnija ideja novog gradonačelnika je bila prezentirana u prilogu o Zagrebačkoj županiji poslovnog tjednika Lider, gdje se potencijalna strategija razvoja vidi u pozicioniranju Ivanića kao sveučilišnog gradića koji bi mogao imati jedno sveučilište. Nadam se da će netko dobrohotan sirotanoviću objasniti što znači biti sveučilišni gradić na primjeru Pregrade koja je pred bankrotom upravo zahvaljujući vizionarskoj ideji da imaju sveučilište. No dobro, vjerojatno se samo radi o laprdanju za novine da se ispadne pametniji, mogu to razumijeti. Današnji IG gradonačelnik je čovjek skromne karijere i poslovnih dostignuća, njegov najveći uspjeh je treniranje prosječnog rukometnog kluba, a izbore je dobio više zbog višemjesečnog opijanja po ivanićkim birtijama nego zbog ozbiljnog programa. Sve je to legitimno, dapače, samo se nakon toga ne treba čuditi ovakvom kafanskom nivou lokalne politike. A koja je najveća kvaliteta sadašnjeg gradonačelnika? Ako je vjerovati pričama pijanih HDZ-ovaca, nisu baš presretni što im je gradonačelnik iz partizanske obitelji, ali ih veseli što je brz na šlicu svojih hlača, pa sam tako čuo da navodno ima i drugu ljubavnicu, ako sam dobro protumačio izjavu „zajebao je i ženu i prvu ljubavnicu, jer sad već ima i drugu ljubavnicu“. Ipak te izjave uzimam sa zrnom soli, HDZ-ovcima ne vjerujem ni na trijezno, dok mi je njihovu iskrenost posebno teško odrediti kad ih slušam kako blagoglagolje pod gasom, mada ne isključujem onu latinsku „in vino veritas“. Pa kad već nema ništa drugo za pokazati, onda je valjda i virilitet dobra i kvalitetna osobina. U nekom drugom kontekstu, to bi vjerojatno bio i dobar vic, nešto otprilike kao „političar s mudima“, ovako smo bliže razini stočnog sajma na Posavskim Bregima. No, s obzirom da je recimo predstavnik HDZ-a iz Donjeg Šarampova posjećivao ilegalne borbe pasa negdje na staroj karlovačkoj (nadam se da se u međuvremenu okanio te navade), ovakav stranački kadar je još mila majka.

    Kako danas funkcionira lokalna politika, možda se najbolje može vidjeti na slučaju Obiteljskog radija Ivanić i nepostojećeg gradskog muzeja. Naime, lokalna udruga „Prijatelji baštine“, osnovana zbog skrbi za prirodnu i kulturno-povijesnu baštinu lokalnog kraja, danas prvenstveno igračka ambicioznih supruga lokalnih nouveaux riches porodica već godinama traži prostor za lokalni muzej. Nakon lokalnih izbora (možda i prije), navedena se udruga domislila da bi najbolji prostor za muzej bila zgrada Obiteljskog radija Ivanić, pa se grebe oko gradonačelnika ne bi li iskamčila prostor radija za svoje potrebe. Logično, željezo se kuje dok je vruće, sad je vrijeme pritisnuti onoga koji je obećavao sve živo ne bi li dobio potporu na izborima. No ono što nije logično je ideja da se ivanićki radio iseli iz prostorija bivše škole i ustupi svoj prostor muzeju, pa useli na tavan Pučkog otvorenog učilišta, jer bi takav pothvat bio znatno skuplji od onog logičnijeg i jeftinijeg, a ta je da se zavičajna zbirka smjesti u prostorima Pučkog otvorenog učilišta. Čemu uopće micati radio? Nema li on danas značajnu ulogu u lokalnoj zajednici kao komunalni sevis i javno dobro svih stanovnika na području Ivanić Grada i okolice? Teba li ga uopće seliti i time vjerojatno olakšati navodno preuzimanje radija od strane nekih medijskih grupacija o kojem se sve više špekulira u zadnje vrijeme, od pokušaja uguzivanja samozvane novinarke Jasenke Haleuš – nemojte mi reći da su one sponzorske razglednice na Jabuka TV novinarski posao i da to vrijedi navodnih 10 tisuća kuna mjesečno koje calta grad Ivanić - na čelo radija, očito kao ceh predizborne koalicije njenog HČSP-a sa HDZ-om pa sve do ozbiljnijih kombinacija bivšeg ministra pravosuđa i njegovih poslovnih partnera? Samo se pitam razumiju li „Prijateljice baštine“ značaj lokalnog radija kog žele izbaciti iz prostora stare škole i onoga što će zajednica dobiti zauzvrat? Izložbeni postav koji stane u moju kuhinju? Zbilja bi bili na dobitku, zašto trpiti lokalni radio i sadašnji javni servis kad svi skupa možemo gledati artifakte prošlih vremena i prisjećati kako je bilo nekad. Uopće ne dvojim da bi taj muzej služio kao svojevrsni spomenik samoprijegornom radu „Prijatelja baštine“ i njihovom zalaganju za gradski muzej, ali prvenstveno monument mapiranju sadašnjeg stanja u gradu i označavanju njegove elite.

    Danas svaki ozbiljan balkanski mafijaš zna da se uglednim članom društva postaje ili barem počinje od trenutka kad odriješiš kesu i udijeliš izdašan milodar, najbolje za kakvu crkvu ili džamiju jer time najbrže pereš grijehe (i lovu), pa se na lokalnoj karti upišeš kao glavni dobročinitelj, ktitor ili vakif, ovisno o religijskoj denominaciji. Ako to razumiju i regionalni kriminalci, nije mi jasno što se ova tranzicijska bourgeoisie toliko nameračila da bude osnivačka sila lokalnog muzeja, ali na račun gradskog budžeta i novčanika svih građana Ivanić Grada? Ako im je toliko stalo do gradskog muzeja, postoji li ikakav plan B koji ne uključuje izbacivanje neke od gradskih institucija na ulicu i nemilosrdno sauganje gradskog novca? Nešto poput ogulinskog primjera Ivanine kuće bajki, izvedenog i uz pomoć EU fondova? Naravno, pitanje je hipotetsko, najlakše je tuđom kitom gloginje mlatiti i tuđim parama dvorove graditi. Lijep komad kokošarenja i kokošjeg sljepila, prstohvat Krleže i navrh noža Konstantinovića kao začin i eto ti prave provincijske čorbe, a sve pod krinkom kulture i baštine.

    Kad se već spominju muzeji, u Liderovom intervjuu gradonačelnik Leš je spomenuo da je u planu i muzej naftnog rudarstva, iako je otvoreni oblik takvog muzeja već postojao, uz cestu koja od Graberja vodi prema šumi Petici, ali zbog nebrige općinske vlasti i tadašnjeg vodstva INE, sve je otišlo u staro željezo, a šetnica, sva obrasla u šikaru i gustiš, danas služi kao šturc za trpanje i pljuganje. Ako je priča sa ljubavnicama zbilja istinita, onda je možda i sam gradonačelnik koji put parkirao tamo, daleko od očiju znatiželjnika. I eto, nakon svega desetak godina opet bi se malo imalo naftni muzej. Al ovaj put zaozbiljno, pretpostavljam.

    A Hladno Pivo? Koliko god mi njihova rana faza bila dobra, toliko me zadnja ostavlja ravnodušnim, ali sam računao na presjek karijere i nekoliko sigurnih zicera. Iako su Hladno Pivo već desetak godina hrvatski glazbeni mainstream, i dalje ih ljudi donekle percipiraju kao punk bend, dakle nešto u čemu bih trebao uživati. Još su me kolege na bivšem poslu ispitivale idem li s njima na gigove Piva na Šalati, Jarunu i Domu Sportova, pa sam im svima nadmeno odgovarao da pogledaju spot „Für immer punk“ i prepoznaju me u prvim redovima pred stageom na terasi Jabuke iz 94. godine, da se zna kad ih je tko gledao. Prije koji mjesec, gledao sam Hladno Pivo u KSET-u na „Džinovski“ koncertima i dobro se zabavio, ali više zbog nostalgičnog teleportiranja u vrijeme Fiju Briju festivala, nego zbog samog koncerta. Hladno Pivo je izbacilo dva ključna albuma domaće scene, ono što je „Džinovski“ predstavljao 93. godine punk sceni, nešto slično je „Šamar“ napravio na domaćem mainstreamu deset godina kasnije. Sve nakon toga se pretvorilo u teško podnošljivi crossover punk/metal/rock hibrid, kako se to zna dogoditi sa dugovječnim punk bendovima. Ipak, Pivo u Ivaniću je pitanje lokalpatriotizma, pa sam se ipak zaputio na koncert. Koliko se god vrtili po Radio Anteni, Hladno Pivo mi i dalje nisu bend za centar grada, osim u većim urbanim središtima. Ovako, vidiš da se zbog vašarišta na trgu povodom Dana grada skupila i ekipa koja ni s gradom ni bendom veze nema. Da je gig bio na nekom gradskom igralištu, sigurno ni publika ne bi bila toliko raznolika, ali nema veze, sačuvaj bože da bi nekom priječio gledanje Hladnog Piva. Samo su mi neke od njuški u publici totalno sličile na one likove koji su nam prije 15-20 godina govorili da slušamo krivu muziku i da se okanimo tih drogeraša.


    Bend je započeo sa „Teško je ful biti kul“, pa raspalio po presjeku karijere. Ne znam je li zbog specifičnog karaktera samog koncerta, na takvim tezgama se svira duže nego na klasičnim festivalima, ali učinilo mi se da Hladno Pivo danas ima više hitova nego Parni Valjak. Koliko sam vidio, u prednjim redovima je bila solidna šutka, ali sam se kao veteran i stari svjedok držao pozadine i blizine šanka, a takva događanja izmame i lica koja dugo nisam vidio, pa sam dio koncerta proveo u neobaveznim čavrljanjima. Oduševljen toplim prijemom, zapitao se Mile kako to da nisu prije svirali u Ivaniću. Pa ako mu nitko nije odgovorio, ja bih pokušao ponuditi konačni odgovor. Klub Mladih nikad nije imao novaca koliko je Hladno Pivo tražilo, iako se par puta spominjala i ta mogućnost početkom dvijetisućitih. Znam da nije do srca nego do novčanika i poštujem taj profesionalni stav, pa se Klub Mladih nije nikad ozbiljnije zamarao da dovede Pivo. U nekim trenucima mi se učinilo, slušajući njihove novije pjesme, kako je bend zbilja napredovao u opsegu i širini svog glazbenog izričaja i kako doista zvuči moćno i „rockerski“. Nažalost, momenti poput „Pravo ja“ su vrlo rijetki, jer bi mi već sljedeća pjesma izbila takve misli iz glave kad bih slušao preduga gitarska nadrkavanja, prvoloptaški humor i generalno naporan bend. To se možda najbolje uočilo kad je Hladno Pivo zasviralo novi hit „Messi“ kojim su bez sumnje dosegli nove nivoe banalnosti svoje karijere. Bilo je tu i setova starih klasika koji su donekle izvlačili stvar, ali mi se pred kraj giga učinilo da slušam jednu te istu pjesmu i dž-dž-dž pimplanje. Razumljivo, unatoč pohvalnom Miletovom društvenom angažmanu za kojeg se ipak ne može uvijek jasno ocijeniti dolazi li iz ideala ili nekog PR ureda, Hladno Pivo danas dijeli svoju publiku sa Markom Perkovićem Thompsonom, pa se repertoar prilagodio pitijskom stihu „i za sve seljake radit narodnjake“. Tj. metal, ono što slušaju hrvatske seljačine. Tad se Hladno Pivo pretvara u toplu pišaku bljutavog okusa, ali čemu čuđenje, svako pivo ima svoj rok trajanja. Neka, bar su big in Serbia, a svaki domaći izvozni uspjeh treba pohvaliti.
  • Gotova stvar

    Jun 21 2014, 0h50

    Fri 13 Jun – Mašinko

    "Ma kad ti kažem, taj lik iz Mašinka je bio s nama na onom novogodišnjem tulumu, možda je upravo on upao u sobu!" - samouvjereno me uvjeravao novinar Banke i Hobocti.
    "Jesi ti siguran u to? Mislim da nije, pa to je bilo neko buržujsko sijelo!" - držao sam se punkerskog principa.
    "Je, to je fakat velika prepreka za nekog iz Mašinka!" - nije se ovaj dao smesti.

    Koji tulum? Prije nekoliko godina, očekujući novogodišnju proslavu u kvartu na koji ćemo se ubaciti, ostali smo kratkih rukava dan prije Stare godine. Ne sjećam se više je li planirani tulum na kraju otkazan ili ničeg konkretnog nismo ni imali u planu, ali bilo je stani-pani i svi iz ekipe smo se dali u očajničku potragu za novogodišnjim partijem gdje bi se mogli potrpati u zadnji čas. Još istu večer smo doznali da novinarova rođakinja i njen dečko odlaze s nekom svojom hoch-agramer družinom negdje put Srbkoma, gdje su unajmili stanciju u široj okolici Poreča (ili Umaga ili Rovinja, sve te jebene kućerine su iste, red kamenja, red mesinga, red bazena, red izmišljene istarske autentičnosti) na nekoliko dana i to još papreno platili. Možda je cijena bila i prihvatljiva kad se uzme u obzir 15-20 ljudi koliko ih se tamo okupilo za tih tjedan dana, ali nama se činilo u to vrijeme kao nedokučiva svota. Srećom, bogatunsko društvance je već bilo u blagdanskom elementu, pa smo dobili dopuštenje da im se pridružimo, vjerojatno i zbog toga jer smo samo tražili mjesto za novogodišnju noć, bez namjere da se duže zadržavamo. Ponijeli smo nekoliko boca cuge i smotuljaka veselja, pa se potrpali u auto te stigli na odredište u ranim večernjim satima silverstrovske noći. Ekipa nas je primila korektno, no suzdržano i bez ozbiljnijeg interesa - ipak smo im krešali tulum - pa nisam ni upamtio lica sudionika. Nismo se loše proveli, cuge smo imali dovoljno, a i nije da je buržujčićima ičeg falilo, još smo zamijenili našu brzinu za njihove skuplje supstance, pa se dobrano razbili i proveselili unutar našeg malog kruga. Nakon što je zabava ušla u nižu brzinu, negdje oko 4 ujutro smo se odlučili povući iz dnevnog boravka i malo otpočinuti prije jutarnjeg odlaska. Prilika se ukazala kad smo pored blagovaonice otkrili prazan sobičak sa već pripremljenim posteljama i kaučima i uvukli se unutra nadajući se da ćemo korisnike sobe dovesti pred gotov čin kad nas skuže kako hrčemo u njihovim krevetima. Kako sam oduvijek bio sklon zaspati čim mi se pruži prilika, nisam bio budan kad je nakon pola sata u sobu upao tip koji je dreknuo da je to njegova soba i tražio objašnjenje gdje će sad on spavati. Srećom, lik se nije dugo zadržao u sobi, nego se vratio veselom društvu u dnevnom boravku, te kasnije zalegao od nemoći i alkohola na sofi gdje je dotad pijančevao. Ujutro smo se prvi razbudili, napravili kraći foto session po dvorištu i razbijali led na bazenu - jedan polomljeni komad je završio na mojim prsima jer nas je interesiralo kako će mi bradavice reagirati na led, očito nas je malo povukla ta bezbrižna poludekadentna atmosfera zagrebačke zlatne mladeži i njihovih priljepaka - pa smo se, nakon što sam nepopijenu žestu koju smo donijeli strpao nazad u kolica, pokupili doma. Putem smo prepričavali doživljaje prijašnje večeri, pa su mi suputnici ispričali nezahvalnu situaciju u kojoj smo se našli kad je momak banuo u sobu.
    "Šta da kažem?!" - branio sam našu uzurpatorsku poziciju - "Ko mu je kriv što nije reagirao na pravi način i bio na svojem kad smo ušli u sobu! Ili mi ili on! Jebiga, život je borba!"
    "A šta bi ti napravio da pljuneš toliku lovu, a na kraju večeri netko spava na mjestu koje si ti platio?" - gnjavili su moralisti. Nije ni čudo da su udarili na mene, ja sam za sebe odabrao najbolji krevet, samo za jednu osobu, da me nitko ne trka, udara nogama i ometa dok spavam.
    "Izbacio bi lika van iz kreveta, da ne bi neko drugi na moj račun skvotirao smještaj!?" - objasnio sam svoj gard pravednika.
    "U to ne sumnjam! - poklopio me Bojan - "Ti si odgurao Siska sa kauča kad se ovaj pijan srušio kod mene u stanu jer je ležao na tvom mjestu i smetao ti pri gledanju televizije. Radije si ga onakvog ubijenog išao micati, nego da si sjedneš na drugo mjesto! Frajer se mamuran zbudio i čudio kako nije više na onom mjestu gdje se skljokao prije dva sata, pol čuke nije kužio da si ga ti premjestio! A sad negdje stani da popijemo kavu!"
    "Ne mogu vam stati na kavu, žurimo se doma na eBay aukciju!" - odgovorio sam napastima.
    "Nigdje se ja ne žurim! A ti stani na kavu, inače ti neću platiti troškove puta!" - potegao je Bojan odlučujući argument, na vedro odobravanje ostalih.
    "Ne može to tako!" - uzalud sam protestirao.
    "Jebiga Fic, život je borba!" - poentirao je mudrac.

    E sad, je li član Mašinka doista bio na tom tulumu i ostao bez kreveta, toga se ne sjećam. Ali drugar ima pravo. Nije teško zamisliti ekipu iz Mašinka na buržujskim tulumima. Imaju tu stilsku crtu koji ih odvaja od ostalih zg punk bendova pa mogu podjednako svirati na mjestima za punkeriju i studentariju (nije da su punk i studiranje nezamislivi, ali ionako je jasno na što mislim). Ne znam zbog čega su Mašinko tako brzo zaradilli tu podozrivost čru punk ekipe. Još od prvog giga Adictsa u Zagrebu, bilo je ekipe koja je frktala i puhala kroz nos na njihov spomen, zamjerajući im nedovoljno punkstvo, prije nego što se bend uopće pokazao široj publici i unatoč tome što su članovi benda imali već staža u bendovima otprije. Ako već i nisu imali uličarski izgled, toliko pjesama o cuganju ih je u svakom slučaju smještalo u ekipu kojoj su ulica i klupica bliski pojmovi. Ni sam se nisam pretjerano oduševljavao Mašinkom. Moj odnos prema bendu i njihovom stvaralaštvu je išao od nezanimljivog do blago zainteresiranog, ovisno o prigodi, iako imam njihova službena izdanja, pa čak i novu ploču-društvenu igru, za koju još uvijek nisam našao partnere za okrenuti partiju. Ni taj Klub gdje su svirali mi nije simpatično mjesto. Bivša pederana, sad mjesto pod okriljem Tvornice i njenih redara, djeluje mi isforsirano "rockerski", a njihova odluka da dvorište zatrpaju skulpturama znamenitih rock figura mi se čini kao tek proračunati PR/marketing, a ne kao znak zbiljskog okupljališta rock'n'roll fanova.

    Bend je tamo promovirao novi album i očekivano rasprodao klub. Ali nije u tome sav uspjeh Mašinka, unatoč solidnom, suvremenom albumu koji bi se garant svidio i "Razorcake" sceni. Iako nisam siguran da razumijem poantu "Potjeha", jer se očito ta pjesma obraća nekim drugim generacijama, na bar zadnjih pet Mašinkovih koncerata gotovo da nema osobe koja ne digne ruke u zrak, ne raspameti se i ne zapjeva sa bendom kad krene "Kako je Potjeh tražio rakiju". Jednog dana kad će Siniša Škarica na samrti kompilirati najbolje domaće rock pjesme, na njoj će biti i Mašinko jer su uspjeli napraviti generacijsku himnu, a to mnogim drugim bendovima, čak i iznad Mašinkovog ranga, nije uspjelo niti neće. Ako ni zbog čeg drugog, na tome im treba skinuti kapu. Zato, kapa dolje!
  • Odjeci i reagiranja: Fakofbolan, vol. 2

    Jun 13 2014, 20h44

    Vedran Meniga12. lipanj 11:55
    Već sam rekao da sam previše vremena potrošio na tebe. Žao mi je što volim isti bend poput Poison Idea ili nekada FOB, kojima si bio veliki fan. Stojim iza svega što sam napisao, a ti piši koliko i gdje hoćeš, nemam ništa protiv, dapače, jer i negativna reklama je reklama. Samo ne znam zašto sad napadaš Outlook i izvođače koji na njemu nastupaju? Vjerovatno jer znaš da je to posljednjih godina naš životni projekt pa pokušavaš i tu uvrijediti. Znam da ti to ništa ne znači, ali je još jedan niski udarac..
    Vedran Meniga

    Vedran Meniga12. lipanj 11:56
    Davno prije ove recenzije sam čuo o tvojim kritikama, za koje i dalje smatram da su nejebice i frustracija. Što si i sam potvrdio kad si krenuo "u potragu za milfačama".
    I šta je najveći nonsens; pišeš kako bend ne izbacuje nove materijale a upravo promoviraju novi album, jako čudno. Za kojeg priznaješ da nisi ni poslušao. Nuff said.
    Vedran Meniga

    Vedran Meniga12. lipanj 12:02
    E da: netko mi je nekad rekao da su ljudi prestali volit FOB nakon spike da Dirty Old festom. Dragi moj - FOB su uvijek htjeli odsvirati tu svirku, ali nikad je nisu potvrdili, i Banjanin ih je najavio bez potvrde! Šta mu bend nikad nije zamjerio jer smo prijatelji pa ti sad vidi ko je tu ispao nekorektan. Razlog je naravno što je basista Djuro uz mene drugi organizator Seasplasha i sigurno nije mogao napustiti festival tih dana, pretpostavljajući da ne možeš zaključiti o kakvoj vrsti odgovornosti tu radi. I onda je Banjanin da se ne osramoti pred publikom bendu ponudio prijevoz helikopterom, kojeg je upravo Šapo odbio jer to nema veze s punkom. Ali ti i tebi slični ste naravno optužili bend, uz totalno krivi i uvredljivi zaključak da je to zbog toga da sami uzmu pare na nekom drugom koncertu. Jadno.
    Vedran Meniga

    Vedran Meniga12. lipanj 12:04
    Poštujem tvoje zaključke ali sad još bolje znam kako su samo predrasude nahranjene jalom i tendencijom negativnog stava prema akterima. A inače u zadnjih pola godine (i uz zagrebačke koncerte), FOB je na svirkama pogledalo više ljudi nego ikad, i da - onima koji su ga poslušali novi album se uglavnom sviđa, jebiga.
    Vedran Meniga

    Vedran Meniga12. lipanj 12:05
    I od jučer smo potvrdili Novi Sad i Punk Rock Holiday (sa Real McKenzies i Sick Of It All). Živi bili pa vidili!




    Znam, rekao sam da neću odgovarati dok se ne naučiš čitati s razumijevanjem. Rekao pa porekao! Jer ovo šta si rekao ne odgovara istini, a to je bitno da se kaže, da ne bi sutra nekom drugom opet pričao istu stvar.

    Ajde da više razjasnimo spiku oko Poison Idea. Meni nije žao što obojica volimo Poison Idea, taj bend bi trebao imati više fanova. Dakle, ti si okačio njihovu fotku i rekao kako nisu poznat bend. S obzirom da si zadnjih godina samo rubno u punku (ne viđam te na koncertima, ne izdaješ nove punk bendove, nudiš Banjaninu da FOB svira na ovogodišnjem Dirty Old Festu iako se on više ne održava... što ukazuje da nisi više toliko u punku), možda nisi upoznat s činjenicom da su danas Poison Idea poznatiji, značajniji i utjecajniji nego recimo 7 Seconds ili DOA ili GBH, nekoć veća imena nego Poison Idea. Isto se dogodilo i sa Negative Approach, koji su danas nezaobilazna lektira američkog hc/punka, dok su u osamdesetima bili tek jedan od midwest bendova iz ranih dana Touch & Go etikete. Kako si sad u tim electronic/reggae vodama, pretpostavljam da je dosta tvojih facebook frendova također iz tog svijeta pa ne znaju da su Poison Idea kraljevi punka, te si radi njih i stavio fotku (jer svaki pravi punker mora znati tko su Poison idea :D). A to što oni ne znaju tko su Poison Idea me ne čudi jer ni ja ne znam sve te deterdžente s tvojih festivala. Kužiš me?
    Glede Outlooka, s glazbene strane me to apsolutno ne zanima, ali drago mi je da to postoji i da naš čovjek može zaraditi na posjetiteljima tih festivala. Što više takve ponude, to bolje! Da imam nešto protiv tebe ili tvojih festova, ne bi prije par tjedana rekao novinaru koji je s tobom radio intervju kako da dođe do tebe. Ali tvoj paranoidni stav - "svatko tko ne kliče onom što radim i baca neku kritiku, taj je protiv mene" - opasno podsjeća na komentatore sa dnevno.hr, Večernjeg ili indexa koji u svakom skretanju s linije državotvornosti vide urotu udbaša, Srba i njihovih inozemnih pomagača. Kad si se pretvorio u takvu tragikomičnu figuru?

    Kažeš, čuo si za moje kritike, pa ne čitajući zaključio da je riječ o frustri i nejebici. Što reći, dobar glas daleko se čuje, loš još dalje! Realno, to pročita 100?! - puno sam i rekao - ljudi, najčešće vezanih uz punk scenu. Jesi li pročitao koju kritiku? Jer nisam siguran da si ovu do kraja pročitao ili razumio. Napisao sam da se "moj 30-something posse nakon prvih desetak minuta giga radije odlučio za kočarenje milfova po mračnim kutovima Katrana". Dopusti da ti objasnim ono što si trebao naučiti u četvrtom razredu osnovne škole. Prvo ovaj teži dio. Posse je američki sleng za frendove, prijatelje, klapu, ekipu, škvadru. Dakle nisam ja otišao u Katran, nego mojih troje frendova s kojima sam došao na koncert. Iako su svi platili karte. Jedan od njih je duhovito dobacio da će radije vrebati milfove po Katranu nego se dosađivati na koncertu Fakofbolana. Ponovit ću još jednom, ja NISAM otišao tamo, nego sam ostao na gigu do kraja. FOB je svirao "Sarajevo" na zadnjem bisu.

    I da, bend nije svirao nove stvari sve dok album konačno nije bio zgotovljen. "Remetinec" sam čuo prije dvije godine na Martinskoj, ali to je bilo to od novih pjesama. A ponovo su se okupili 2009. godine. Znači, bend nije svirao nove pjesme 2009., 2010., 2011., a tek je počeo predstavljati nove stvari 2012. godine, i to u vrlo doziranim količinama. Prvi put da sam čuo više od jednu-dvije nove stvari na koncertu Fakofbolana je bilo na gigu na trgu u jesen 2013., znači u vrijeme izdavanja novog albuma.

    I da, nisam preslušao cijeli album. Samo ono što je okačeno na Youtubeu. Tamo je 8-9 novih stvari od 12 objavljenih. Pa ako me tih 8-9 pjesama nije previše zainteresiralo, slobodan sam vjerovati da ni ostatak materijala ne krije remek djela.

    Gle, ovaj primjer sa Dirty Old Festom sam potegao samo da bi pokazao što je nekorektno i bezobrazno ponašanje. Znači, ti tvrdiš da je organizator Dirty Old Festa na svoju ruku sve dogovorio za snimanje, najavio bend na plakatima i platio opremu bez da je dobio potvrdu od benda? Nije tajna da organizator nije čovjek od businessa i da ne zna uvijek prepoznati poslovnu priliku, ali ti tvrdiš da je on svjesno najavio bend bez da se s njima dogovorio?! Da je platio svu tu opremu i riskirao bijes posjetitelja festa iako je znao da bend neće doći? Znaš Vedrane, pa nije on takav idiot kakvim ga sad želiš prikazati. A ovo - Šapo je odbio helikopter jer to nije punk - tebi je to posve suvislo i racionalno objašnjenje? Pa u to ni klinac od 16 godina pred diskontom naliven Ribarom ne bi povjerovao! Pazi da ne bi isplivale neke pojedinosti oko tog festa, pa da svi vide tko tu laže. Jer i ti i bend i organizator znaju što je točno bilo.

    I naravno, nitko nije optužio bend da svira negdje drugdje. Čuli smo na licu mjesta da FOB neće svirati jer njihov član ima neodgodivih obaveza na Seasplashu, tako da ja nikad nisam ni tvrdio da je FOB svirao negdje drugdje. Ali je tvoje pokvareno podbadanje opet tu - ti i slični ste rekli... Tko je rekao? Reci imenom i prezimenom tko je to rekao, ako imaš kakvih saznanja. I onda ćeš meni govoriti što je jadno, a svakim komentarom se sve više ukopavaš u drek.

    I kad se sve sabere i oduzme, nemaš nikakve argumente osim "nejebice i frustracija", a priča ti je šupljikava ko ementaler. A na kraju ne možeš podnijeti jednu lošu kritiku, nego cendraš i mantraš o ne znam kakvim zlobnicima koji žele sve sjebat, i bend i tebe i ne znam koga.
    Znaš, mislio sam da si frajer, a ne takav zajedljivi seronja. Kao punk te nauči nekom integritetu. Ma nauči te kurac. Pobjedimo laž, a Vedrane?
    Sretno ti bilo
  • Odjeci i reagiranja: Fakofbolan

    Jun 11 2014, 23h57

    (ovu poruku sam dobio preko facebook profila nakon što je Subsite okačio recenziju koncerta u kojoj sam navodno "diskreditirao i ponizio" bend)

    Da izbjegnem neželjeno prepucavanje, a ipak ti objasnim svoje tvrdnje: pokušaji diskreditiranja benda su u naslovu, podnaslovu, i prožimaju se čitavim tekstom, Prije svega, ja sam dogovorio oba koncerta, uz želje benda i klubova. Bili smo motivirani pozitivno, uz pretpostavku da na koncerte FOBa u Zagrebu dođe uvijek prosječno 400ak ljudi, pa nam je želja bila to podijeliti na 2 koncerta za ugodnih 200+, u 2 različita kluba. Bend je sugerirao nižu cijenu karte, ali klubovi su sami reagirali da nema potrebe spuštati cijenu ulaznice za razliku od one koja je bila zadnji put. Nitko ne bježi od činjenice da koncerti nisu uspjeli, daleko od toga. Ali to je za FOB u Zagrebu bilo prvi put u 20 godina, i smatram nepotrebnim i nekorektnim da ih se tako dočeka na nož.

    Pogotovo od sajta koji bi trebao biti među prvima da ih podrži kod takvog "posrtaja". Možda je to i posljedica što je do sada za nama dvadeseti koncert turneje u pola godine, a prije su u Zagreb dolazili sa 3-4 koncerata godišnje... Ali nije ni bitno, pa i samom bendu je bed šta koncerti nisu najbolje uspjeli, ali život ide dalje (evo danas smo potvrdili Osijek i Punk Rock Holiday). Ali ići pokušati poniziti bend sa naslovom koji nosi simbolični refren ljigavih Pipsa, i ispod toga diskreditirati sa podnaslovom citata iz "Sumraka zapadne civilizacije" (koji je baj d vej vokalu Šapi među najboljim filmovima) je bezobrazno.

    U prvom slučaju jer FOB nemaju ama baš nikakve veze s Pipsima (osim da su oba sve bolji bendovi), a u drugom jer je osim pokušaja vrijeđanja krajnje neutemeljeno uspoređivati američke prilike s početka 80ih (i ikad), sa našima danas. Pogotovo što se u tom filmu najviše priča o bendovima poput Black Flag, koji su puno više ploča prodali i naplatili taj svoj "punk" nego što će to FOB ikada. Nije tajna da su se približili 40ima, i da su izgubili generaciju. Kao i da su novi klinci sve više za kurac (ne samo pankeri nego općenito). I očekivati od njih revolucionare je iluzorno, kao što su i sami rekli u stvari koju sam stavio i na koju si reagirao.

    FOB sviraju punkrock i tu nema previše filozofije. Apsolutno poštujem svačije mišljenje ako kaže da mu se album ne sviđa. Ali ako ga i posluša (i pročita tekstove), što mislim da autor teksta nije napravio, ili je samo usput poslušao dvije spomenute pjesme, koje jesu najstarije na albumu, i po mom mišljenju također najnezanimljivije. Ali šta je sa ostalim stvarima? Novi album nosi bolju svirku, bolju produkciju, više popratnih materijala uz album i ljepše pakiranje, i ovo je jedna od rijetkih negativnih reakcija, jer o albumu stižu samo hvalospjevi pa sad ne znam ko je tu lud, a da svako ima svoj ukus - to je prije svega i u to ne ulazim.

    I ispričavam se, jer ni u slučaju autora teksta ni u tvom ne koristite pravo ime u potpisu, ali predugo sam u ovome da ne bi mogao razlikovati utemeljene argumente naspram frustracije, hrvatskog jala i nejebice. Pa je tako i prikaz s koncerata zbog svojih zloćudnih komentara "jedini dokaz" kako ćeš moto "...ako ne možeš napraviti sam bar pokvari drugome" najprije dobiti sa scene kojoj si posvetio većinu vremena, I zato mislim da su si dali najbolji mogući naslov albuma. Toliko od mene, ne zamjeri,
    Vedran

    Ti si onaj koji je pisao da su Poison Idea poznat bend, jel?

    Sad sam pogledao fotke s profila, pa Fitniću sine to si ti, autor tog lijepog teksta i veliki hejter! Aj bok, previše sam vremena potrošio na tebe!


    Dragi Vedrane

    Koja papazjanija. Te Pipsi, te Black Flag, te sredina turneje, te najdraži filmovi, te produkcija i bonusi novog albuma, a sve nebitno i nevezano za temu. Markiralo se satove hrvatskog kad se učilo čitati s razumijevanjem? I kakvo neželjeno prepucavanje, ako se ima municije za pucnjavu, ja sam uvijek za pražnjenje šaržera, da se riješe eventualni prijepori i nesporazumi. Ali te čemu te priče o neželjenim prepucavanjima, a onda me iza ugla dočekaju tvoji ad hominem rafali - nejebica, hejt i hrvatski jal. A to ne ide... Pa to ne ide. Opet ja s Pipsima.
    Sve ćemo sad razjasniti polako i natenane.

    Pretpostavio sam da si ti organizirao oba koncerta, s obzirom da si izdavač novog albuma. Ne ulazim previše u vaše (tvoje, bendovske, klupske) razloge, napisao sam ono što sam vidio - 40 ljudi u KSET-u. Dopusti mi blagu sumnju u tu 200+ podjelu koju si spomenuo, jer da je bend u naponu snage, oba giga bi bila rasprodana, a mislim da se upravo računalo na nešto takvo (ili barem na solidnu popunjenost) kad se unaprijed dogovorilo dva giga i dva kluba. Bukiranje drugog datuma se obično dogovori kad je interes veći od kapaciteta kluba. Ali OK, da ne ulazimo dublje u motive, složili smo se da koncerti nisu bili na nivou. S tim da ja nisam bio tako oštar i rezolutan poput tebe niti tvrdio da koncerti nisu uspjeli, jer je drugi koncert, onaj u Attacku, bio unutar očekivanja. Osim ako je jedini kriterij uspjelog koncerta puna blagajna, u tom slučaju vjerojatno možemo pričati o podbačaju. Nisam bio na predzadnjem koncertu FOB-a u Močvari, ali su mi posjetitelji rekli da je tamo bilo 200-tinjak ljudi, tako da mi se zbroj oba koncerta čini kao realni broj ljudi koji danas dolaze na gigove FOB-a u Zagrebu.

    Ja sam u recenziji naveo svoje viđenje zašto je to tako. Ako nisam bio dovoljno jasan, nije mi teško ponoviti. Smatram da su Fakofbolan izgubili svoju poziciju stožernog punk benda u Hrvatskoj koju su nekoć imali, za razliku od recimo Debelog Precjednika, koji suvereno drže tu poziciju bar zadnjih 10 godina. Otud naslov "Na putu prema dolje", igrom slučaja meni najdraže pjesme Pipsa, koji apsolutno nemaju veze s recenzijom. Ne kužim čemu taj bijes ili poveznica prema Pipsima, i oni su kao i FOB završili sa svojim zenitom, ali i dalje imaju vjernu publiku. Osim što su Pips, Chips & Videoclips izdali možda i najbolji domaći album devedesetih "Fred Astaire", a to FOB, po mom sudu, nije dostigao. Uostalom, taj put prema dolje se ne događa samo punk bendovima, nego najvećem broju glazbenih izvođača, od underground heroja preko klasičnog mainstreama pa sve do najtvrđe estrade. Gdje su danas Sandi ili Giuliano? Čujem da i dalje snimaju albume i skupljaju ekipu na koncertima, iako ih ne vidim u medijima.

    Na čemu baziram svoje zaključke kako karijera Fakofbolana ide silaznom putanjom? Ne samo po dojmovima iz KSET-a i Attacka. Bio sam na više povratničkih gigova Fakofbolana od Ljubljane do Martinske i ja zbilja mislim da više nemaju tu težinu i značaj kojeg su imali prije raspada i neposredno nakon povratka. Kao što sam naveo u recenziji, oni su i dalje dobar i uvjerljiv rock'n'roll bend s vjernom publikom unutar domaće punk scene, ali mislim da su sami otupili tu punkersku oštricu jer su četiri godine tezgarili kao hotelski bend za turističku sezonu, a novi album se čekao otprilike kao i "Chinese Democracy" od Gunsa. Sigurno ima ljudi koji se neće složiti sa mnom. U redu. Neka cvjeta tisuću cvjetova. Nek me sam bend za koju godinu razuvjeri, samo mi iskustvo s punk bendovima daje za pravo misliti drugačije.

    Nadalje, jasno ti je da sam pisao recenziju koncerta, a ne albuma? Nemam album, poslušao sam samo ono što je okačeno na Youtube, 8-9 pjesama s novog albuma. Nije mi ušlo u uho. Sori. Ovo što sam čuo, nije mi napeto. A nisam jedini koji je to rekao. Bajna produkcija, luda usviranost, simte tamte, ja ti to na Youtubeu niš ne kužim. Znaš, te priče o sirotim radnicima koje su zli političari i tajkuni sjebali i pokrali mi se više ne da previše slušati. To su priče iz devedesetih, proliveno mlijeko, teme za birtiju, a sama privatizacija danas spada u sferu političkih mitova i legendi. Jebiga, ti si izdavač albuma pa ti ljudi možda govore lijepe stvari da te ne povrijede. Možda sam se kolosalno zajebao, pa će ovaj album biti veliki hit, a ti i bend ćete zaraditi puno novaca. Držim fige. Ali album je već pol godine vani, a nije uspio iznjedriti nijedan hit. Po čemu ja to tako smjelo zaključujem? Jer na zagrebačkim gigovima nije bilo ljudi koji bi singalongali sa bendom, što je obično prilično dobar pokazatelj jesu li se pjesme udomaćile među ekipom. Valjda treba više vremena da ljudima uđe u uho?

    Otkud filmski citat s početka teksta? Nešto slično mi prolazi kroz glavu kad FOB na zadnjem bisu i dalje svira svoju obradu Defektno Efektnih, u narodu znanu kao "Sarajevo". Stih glasi "zaboravit će se Sarajevo i događaji na Balkanu". Ironijskim preokretom od 180 stupnjeva, danas je originalna verzija sa stihom "zaboravit će se Afganistan i događaji u Iranu" aktualnija nego FOB-ova verzija. Dakle, želio sam reći da određene pjesme imaju svoj rok trajanja. Je li ti sad jasnije na što sam ciljao? Doista, je li napisati za neku pjesmu da joj je istekao rok trajanja vrijeđanje benda? Takvih situacija s nekoć kultnim i legendarnim bendovima sam se bome nagledao. A kad si već potezao Black Flag i Pipse, iako ne volim njihove kasnije periode, oni su bar imali muda izdavati drugačije albume i ne cijediti staru slavu, što se za ovaj album koji si izdao ne može reći.

    Glede toga da bi Subsite trebao nekritički podržavati sve što se pojavi na underground/punk/kojojveć sceni, to bi trebao raspraviti sa samim urednicima stranice. Ja recimo mislim da si se tu debelo zajebao, jer vjerujem da sami osnivači nisu zamislili ovo mjesto kao poligon za plasiranje PR pričica i hvalospjeva, nego kao mjesto gdje se može o raznim temama slobodno i kritički raspravljati. Platio sam kartu za oba koncerta, što mi daje pravo da sam procijenim kakav je bio koncert. Osim toga, redovan sam posjetitelj punk gigova, pa dopusti da sam nekog vraga dosad već vidio, čuo i doživio.

    Nego, znaš što je bilo u najmanju ruku nekorektno, da ne kažem pokvareno i pizdunski kad je Fakofbolan u pitanju? Nemaš brige, sad ću te ja prisjetiti. Kad su Fakofbolan potvrdili svoj nastup na Dirty Old Festu 10, 2009. godine. Kad je velik broj ljudi došao na fest upravo zbog Fakofbolana. Kad je organizator festa unajmio kran za kamere i još trista čuda za potrebe snimanja DVD-a njihovog giga na Dirty Old Festu. I što je onda bilo? Bend se na kraju nije pojavio, zbog obaveza članova na Seasplashu. Unatoč tome što je njihov nastup na Dirty Old Festu bio dogovoren bar 3 mjeseca prije. Nije Seasplash sprovod pokojne strine, pa da je nenadano uletio, baš u zao čas! Daj mi molim te reci što je to bilo ako nije jedan veliki i masni FAK OF BOLAN i publici i organizatoru? Nije to išlo onima koji ih ne vole, kako pjevaju na novom albumu, nego upravo onima koji su ih podržavali. I nije li bio plan da će zbog te nemile situacije organizator festivala odraditi gig Fakofbolana u Zagrebu kako bi nadoknadio troškove nastale nedolaskom benda i da će svatko s DOF kartom moći badava/jeftinije na gig? A oboje znamo tko je na kraju odradio taj zagrebački gig i zajedno s bendom pospremio lovu u džep. I oboje znamo da nije riječ ni o kakvoj glasini. Zato se okani lekcija o tome što bi bilo korektno.

    I ja sam predugo u tome da ne bih mogao prepoznati uvrijeđene milostivice, samo ne kužim zašto se ti pjeniš ako se bend ne zamara s time. Jer od svog tvog pozivanja na argumente, za koje vjerujem da sam ih koliko-toliko prezentirao, dobijem od tebe ad hominem uvrede. Glede mog nenapisanog imena, ista ta recenzija stoji i na mom last.fm profilu (link na moj tekst na last.fm-u obično bude ispod teksta na Subsiteu i obrnuto) na kojem je moja slika i mail na kojeg mi se mogu javiti svi oni koji mi žele nešto reći, a nisu na last.fm-u. U tim mailovima se uvijek potpisujem imenom i prezimenom, nije tajna. Da si pitao urednike na Subsiteu, rekli bi ti moje ime, nije u pitanju nikakva konspirativna politika. Hrvatski jal? Na to si spao? Molim te reci mi na čemu bih ja to trebao biti jalan na Fakofbolan ili bilo koji drugi bend kojem nisam napisao pozitivnu recenziju? Kao i obrnuto, ako pohvalim neki bend znači li to da na njih nisam ljubomoran? Ja sam napisao panegirik povratničkom gigu Fakofbolana, teško da bi me se moglo optužiti za dugogodišnju mržnju ili zavist prema bendu, pogotovo u sadašnjoj fazi. Glede recenzija koje pišem, iznosim samo svoje subjektivno mišljenje, trudim se držati činjenica i toga da mi eventualne osobne razmirice ili prijateljstva ne pomute opću sliku o bendu, njihovim svirkama i izdanjima. Ne dobijam lovu za te pisanije, ne dobijam promo materijale, ne bavim se profesionalno punkom i nisam nikome ništa dužan kad pišem što pišem.
    Svatko tko se bavi nekim javnim radom, mora biti spreman na negativne kritike na svoj rad. Tko ne može to podnijeti, neka se time ne bavi. Al daj da to onda ima glavu i rep, a ne na ovoj tvojoj razini - "sve ja to poštujem, ali si pro hejter i niš ne jebeš, a kad ne možeš sam, kvariš sve drugima". Za slučaj da si markirao i logiku, to ti je logička zabluda. Time ne poništavaš ništa od ovoga što sam napisao, nego me pokušavaš diskreditirati kao osobu, dakle isto ono što si meni htio prišiti. A ako misliš da moja recenzija može na bilo koji način zajebati Fakofbolan ili oboriti prodaju njihovog albuma, onda očito ni sam ne vjeruješ previše u taj materijal.
    Nadam se da sam bio dovoljno razumljiv. Ne znam mogu li jednostavnije.

    I da, ja sam onaj koji je napisao da je Poison Idea poznat bend. Evo argumenata. Pazi izdanja. "Kings of punk" izašao na Pusmortu, Taangu, Roadrunneru, Reflexu, Southern Lordu i TKO. "Feel the darkness" izašao na American Leatheru, Vinyl Solutionu, Tim Kerru, Epitaphu, Golfu i Farewellu. Bend koji ima toliko reizdanja je očito poznat jer postoji interes za njihove albume, pratiš me? Ove godine im je za Record Store Day izašao split sa Panterom. Dosad su ih obrađivali već navedena Pantera, Machine Head, Ratos De Porao, Turbonegro i niz drugih bendova. Znam da si malo ispao iz tog punk filma, dođi do mene, izvadit ću ti neke ploče, Tear It Up, DS 13, Limp Wrist, Caustic Christ, Fucked Up, Kill Your Idols, Double Negative, sve do Cülo i Gas Rag, prelistat ćemo neke Maximum Rocknrollove, pa ćeš vidjeti da su Poison Idea utjecali na svaki drugi underground hc/punk bend u zadnjih 10-15 godina. Venomous Concept (snimi ime - drugi izraz za Otrovnu ideju), bend-projekt članova Napalm Deatha, Melvinsa i Dana Lilkera, pronio je glas o Poison Idea po svim metal tiskovinama koji su pisali o njima. Kad sve saberemo, zaključujem da su Poison Idea poznat bend svakome tko iole ozbiljnije prati punk i metal scenu. OK, vjerojatno tvoja ekipa s Outlooka i Dimensionsa ne zna tko su Poison Idea, ali nije li to previše za očekivati da znaju? Mislim, gle mene, Axwell, Floating Points, Bondax... sve mi je to isti kurac, a ja kao pratim muziku. Zvuče mi ko deterdženti, a ne izvođači.

    Ustvari, sad kad gledam što sam sve nadrobio, u pravu si za nejebicu. Vidi ti ovog prskanja. Paket maramica je neizbježan.

    Srdačan pozdrav
    Neven Fitnić, galerist/profi hejter


    Muzička podloga ali i životna filozofija mog života omeđenog mržnjom, sve dok se jednom ne raspuknem od silnog jala.
  • Na putu prema dolje

    Jun 7 2014, 15h32

    Sat 31 May – Fakofbolan, Bakterije, Bootstock


    There’s going to come a point when we'll gonna keep performing this song and people will go “Sure they’re desperate. I just paid $6 to see this band."
    Decline Of The Western Civilization


    Čak i na domaćoj punk sceni, unatoč proklamiranim punkerskim idealima jedinstva, egalitarnosti i ostalih viših ciljeva, postoji određena rezerviranost i ono što kolokvijalno zovemo podjebavanje, a ponekad i ogorčenost, na Zagreb kao glavni grad i njegovu centralističku poziciju. Sve se to uglavnom svodi na jedne te iste priče, kako je u Zagrebu sve lakše jer se ima para, prostora, publike, kako bi ostali gradovi s mogućnostima Zagreba napravili čudesa i sva ta uobičajena kuknjava o zelenijoj travi u susjedovom dvorištu. Dio tih prigovora ima smisla, ali logično je da Zagreb kao najveći i najbogatiji hrvatski grad ima uvjete i resurse koje drugi krajevi domovine nemaju. Pritom se nerijetko zaboravlja da je veći dio svih tih blaženih uvjeta postignuto zato jer se netko potrudio oko toga. Nisu turneje bendova koje uključuju Zagreb došle po duhu svetom, nego je netko potrošio svoje vrijeme, novac i dobru volju ili živce, kako vam drago, da bi sredio te koncerte, osigurao funkcioniranje prostora i bavio se sa svim tim tehničkim detaljima koje takve situacije postavljaju pred organizatore. Jedan od najpoznatijih pokušaja regionalne provokacije, istina – benigne, bila je znamenita Monte Paradiso majica „Žuja je tapija“, što je dio purgerskih punkera protumačio kao šamar na lokalpatriotskoj razini. I dok nisam nikakav fan Ožujskog, regija koja flašira pišalinu istarskog goveda pa ga onda brendira kao „Favorit pivo“ zbilja nije u poziciji ikome spočitavati tapiju od piva.

    „A sad im Zagreb ne smeta, je li? Odmah dolaze duplo napuniti svoje džepove!“ – žestio mi se jedan scenski djelatnik doznavši da Fakofbolan dolaze odsvirati dva koncerta zaredom, prvi u KSET-u, a drugi u Attacku. Koji su bili točni razlozi za taj potez, nije nam bilo posve jasno. Pretpostavljam da se računalo na heterogenost zagrebačke publike, osobne netrpeljivosti i shizmu između Medika scene i fanova Šanka?! zbog koje bi se izgubilo dio potencijalnih posjetitelja, pa se išlo organizirati gig na dva različita mjesta. Koji god razlozi bili u pitanju, očito se netko grdno preračunao jer se u KSET-u na promociji novog albuma okupilo, zajedno sa predgrupama i prijateljima s popisa - svega četrdesetak ljudi.

    Nakon izlaska albuma „Provincija uzvraća udarac“, Fakofbolan je bio bez daljnjeg najpopularniji domaći punk bend koji je u svom zenitu odlučio prekinuti s radom. U današnjem vremenu reciklaže i retromanije cijelo vrijeme je postojala izvjesna mogućnost da se bend opet okupi i nastavi gdje je stao. No bojim se da su od njihovog trijumfalnog reuniona ostala samo sjećanja, jer je bend od tog momenta na putu prema dolje, a ni novi album ni nastupi u Zagrebu ne daju naslutiti da će se situacija bitnije promijeniti. Unatoč ponajboljem što Zagreb danas ima od punka – Socijalnoj Službi kao predgrupi – klub se ni u jednom trenu nije ozbiljno popunio. Na gigu se pojavilo tek nekoliko najvjernijih fanova, što FOB-a što Socijalne, te hrpica ljudi koji su pretpostavili veliku gužvu na gigu sljedeći dan, pa su uzeli karte za petak. Socijalna Služba u okrnjenoj verziji je korektno odsvirala gig, ali bez prevelikog entuzijazma. Gig u Kumrovcu vikend prije je bio primjereniji njihovoj publici, a rekao bih da je ekipa koja voli FOB sklonija predgrupama koje su nastupale u subotu. Budimo iskreni, nijedan bend nije presretan kad svira pred 15-20 ljudi, koliko je u tom trenu bilo ekipe. Na početku nastupa i Fakobolan su vidjeli da su se vremena ponešto promijenila, komentirajući komornu atmosferu. Ne može se reći da bend nije svirački i izvođački na visini kakvoj je bio i prije, ali to nije u njihovom slučaju presudan faktor. Pjesme s novog albuma, koliko sam ih slušao, ne ulaze u uho na način kako su to ulazile prijašnje stvari, a koliko će se novi album svidjeti novim klincima, teško je predvidjeti ovako rano, ali očito interes nije velik. Uz predstavljanje novih pjesama se našlo i starih favorita, koje su donekle izvlačile situaciju i pomalo dizale atmosferu, no ipak nedovoljno da održe pozornost prisutnih, pa se tijekom koncerta dio ljudi razišao, neki po dvorištu KSET-a, a neki i dalje.

    Teško bih ovu situaciju nazvao neočekivanom. Kao prvo, Fakofbolan već 5 godina tezgari svoj reunion i ne isporučuje nove pjesme, što si na domaćoj sceni ne može dopustiti ni Parni Valjak, a kamoli FOB, tako da su krediti već odavno potrošeni. Drugo, FOB kaska za temama, što je za punk bend nedopustivo. „Hotel Remetinec“, uvjetno rečeno prvi singl sa novog albuma, kasni po pitanju aktualnosti par godina. Teme o političarima kojima se smiješi zatvor je načeo Tonči Huljić još u vrijeme kad je Jelena Rozga pjevala u Magazinu. Korumpirani političari iza rešetaka, sve smo to već otprije čuli, na umješniji način, jer ni FOB-ova poetika u najboljim danima nije uspijevala preskočiti punk okvire na način kojima je to pošlo recimo KUD Idijotima. Čobanković je ogulio svoje krumpire, a političkom sferom vladaju posve druge teme, puno mračnije od klasičnog političkog lopovluka koji u Hrvatskoj ionako traje, s manjim prekidima, već 20-ak godina. We've got a bigger problem now. Nastupili su FOB i ovu jesen na koncertu protiv inicijative „U ime obitelji“, no njihov učinak i dojam je tom prilikom bio najsličniji prdežu na zimskom vjetru jer je i onaj ubogi lezbijski zbor bio energičniji, uvjerljiviji i drčniji nego dosadašnja atrakcija ljetnih punk festivala. Treće, FOB-u je publika odrasla. Generacije koje su brijale na „Jedini dokaz“ i „Provinciju“ sad imaju obitelji i preče zanimacije od povratničkih albuma bendova otprije desetak godina. Kako ipak nije riječ o izvanserijskom bendu, nove generacije imaju svoje bendove i svoje teme, tako da im mudrovanja srednjovječnih muškaraca sigurno nemaju ono značenje kao nama ostalim srednjegodišnjacima. Isti proces je dostigao i dobar dio punk bendova iz devedesetih sa svjetske scene koji su u zlatnim vremenima okupljali po 500 ljudi na gigovima, dok ih danas imaju 50.

    Imajući u vidu mršav rezultat večer prije, očekivao sam od subote bolju posjećenost i atmosferu, Medika je prikladnije mjesto za bend ovakvog kalibra. Isprva je večer opovrgnula moja predviđanja jer je dvorište Medike bilo jednako prazno kao i dvorište KSET-a, ali tijekom večeri se ipak skupilo oko 150 posjetitelja, ako ne i više. Prva predgrupa, Bootstock, su bili na nivou zadatka, za razliku od inače vjerne Johannesburg pratnje, koja se skupila u neočekivano malom broju. Novi materijal, vidljiva usviranost, još da naprave taj iskorak i odluče više otići u studio pa zabilježiti dosadašnje napore. Osim toga, moram pohvaliti i njihov modni izričaj, hipsterske hlače su zamijenile potkošulje i trenirke. Working hard, dressing smart, tako i treba, trenirke nek ostanu za kamiondžije s Bajakova i novosadske stiliste koji nikad nisu vidjeli Marvu i Severa u devedesetima, pa siroti žive u uvjerenju kako su prvi isfurali opremu za fiskulturu na punk gigove na ovim prostorima. Kajgod. Bakterije kao da zaobilazi ozbiljnija pažnja, za što su donekle i sami krivi svrstavši se u taj street punk kotac, iako mi se čini da bend ima potencijala dobaciti i dalje. Mislim, ako je mogla Fraktura Mozga, što ne bi i Bakterije? S vječnim temama o biti punkstva, bar su u duhu današnjih punx vs posers paradigmi, ako su već s muzikom zapeli na početku stoljeća.

    Fakofbolan je počeo raspoloženije nego večer prije, s obzirom da je pred stageom bilo solidan broj ljudi, ali se predstavljanje novih pjesama u nekim trenucima brzo pretvorilo u testiranje strpljenja publike. Kao i u petak, sa starim hitovima bi atmosfera poskočila i u tim trenucima bi se najjasnije vidjeli proplamsaji stare slave, ali bi sa sljedećom najavom sve opet završilo na mlitavom modu. Dopuštam da je to bio samo osobni utisak, ali se moj 30-something posse nakon prvih desetak minuta giga radije odlučio za kočarenje milfova po mračnim kutovima Katrana. Došlo je čak do toga da je inače nekonfliktna zagrebačka publika zviždala bendu kad bi najavio novu stvar. Unatoč i takvim momentima, bilo je i veselijih scena, šutke i veranja prema mikrofonu jer će FOB uvijek imati dovoljno vjerne publike koja će strpljivo čekati vrhunac sa "Neznanim junacima", nenadjebivim punk evergreenom i kolopletom obrada s kojima završavaju koncert. Iako se iz ove pozicije malog taštog zajebanta čini da su Fakofbolan okoštala priča, unatoč manjku novih trikova, bend i dalje ima rockerski grif koji ih drži unutar domaćeg punk prosjeka. Na kraju krajeva, nije da ne može gore, gdje ćeš boljeg dokaza od Motusa. Nadajmo se da takvom porazu ipak nećemo morati svjedočiti.

    http://subsite.hr/2014/06/na-putu-prema-dolje/
  • Day after Record Store Day

    Mai 15 2014, 21h42

    Napisao sam tekst o zagrebačkim dućanima rabljenih ploča sa Subsite. Kog zanima, evo linka.

    http://subsite.hr/2014/05/sto-nude-zagrebacki-second-hand-shopovi-vinila/
  • TOP 2013

    Abr 10 2014, 0h43

    Povlači mi se ovo po kompu već mjesec-dva, a nikako da se natjeram postaviti listu online. Pa kad već nemam ništa drugo...

    Top 2013 strani

    Hard Skin - On the balls/Why do birds suddenly appear
    Prva verzija albuma nastavlja tradiciju Hard Skina, druga verzija kao postmodernistički oi hipsteraj u suradnji s Allison Mosshart, Miki Berenyi, Joannom Newsom, Veronica Falls, Beth Jeans Houghton i ostalim glazbenicama. Šarmantno, koliko to okolnosti dopuštaju.

    Sad Boys - s/t i Cry now, cry later
    Totalni 90's east coast punk, pogotovo self titled ep, koji bi u to doba garant izašao na Beer City Records. Ah, muzika moje mladosti.

    Booze & Glory - London skinhead crew
    Kolekcija singlova i kompilacijskih pojavljivanja, gotovo bez ijednog fillera. Osim Booze & Glory, novi oi bendovi vrijedni pominjanja, Bishops Green i Lion's Law .

    The Terraces - Extra time
    Kombinacija mlađe ekipe i bivšeg gitarista One Way Systema između ranog Clasha i kasnih Partisansa.

    Darkthrone - Underground resistance
    I dok mi njihova pretprošla posveta NWOBHM-u nije sjela, ovaj hommage ranom speed metalu je odličan, čak sam i bezuspješno tražio ploču u Maldororu. Al opet, nije da kužim metal.

    Jason Isbell - Southeastern
    Ne toliko zanimljiv kao cjelokupni album, ali sa 2 hitčine godine.

    V/A - GROUND ZERO
    Sjećate se kultnih punk kompilacija poput "Punk & Disorderly", "Let Them Eat Jellybeans", "Flex Your Head", "NYCHC - The Way It Is", "Murders Among Us" ili "Pogo Attack"? Ovaj dokument suvremene NY scene, sa Crazy Spirit, Perdition, Sad Boys, Goosebumps, Dawn Of Humans i ostalima, za nekoliko godina će završiti u društvu klasika iz prethodne rečenice.

    thisclose - 1986-2013
    Nova paradigma d-beata. Umjesto "Hear nothing, see nothing, say nothing", za temelj se uzeo omrznuti "Grave New World" iz čega je nastao genijalni discore pandan Hard Skina. Inače, moj prvi album Dischargea kojeg sam čuo bio je upravo "GNW", pamtim kako sam preslušavao "This is the grave, graaaave new world..." cičanje i pitao se zašto je ovaj bend ljudima tako dobar.

    Nuclear Spring - s/t veliki i mali
    Kako li je Doomtown samo ubo s ovim bendom, svaka im čast. Aseptični oi/garage punk bez negativnih nuspojava, od punk kuratora podjednako za punk nerdove i kaosere.

    Dropkick Murphys - Signed and sealed in blood
    Zreo album generacijskog benda koji je konačno naučio stariti sa stilom. Plus "Rose Tattoo", možda i njihova najbolja pjesma.


    Top 2013 domaći

    Punčke - Sunčano s povremenom naoblakom
    Značajniji zbog pobjede novog koncepta, dosad neviđenog u Hrvata, nego zbog same muzike. Bend je snimio album i okačio ga na net, zaobilazeći izdavače. "Ajme, pa kako će ga nominirati za Porin?" - bilo je jedno od mnogih pitanja pura koje su se čudile dreku. U međuvremenu se bend uobrazio i sam sebe prozvao domaćim Franz Ferdinandom te se osupnuo što nisu dobili veću podršku u medijima. Jebote, svake novine sa iole pismenijim novinarom i muzičkom sekcijom su napravili vju s Punčkama, samo se taj post punkerski riot grrrl zvuk kojeg Punčke sviraju može progurati u par urbanih džepova po domovini. Možda se cure šale ili uvježbavaju muzičke spinove?

    DEKUBITUS - Crvenkapavac
    Dosta se priča o tom kantautorskom prangijanju na domaćoj sceni, ali nitko da skuži ovaj biser. Valjda zato jer ni to nije službeno izašlo na nekom nosaču zvuka, nego je okačeno na soundcloud, pa tko naleti. Dobrodošla ozbiljnija i raznolikija faza benda, koja još uvijek nažalost nedostaje Svenovim izdanjima uživo.

    Crasso de Odio - Life Like
    Još jedno izdanje koje nisam vidio u klasičnom obliku u vidu cd-a ili vinila. I ne samo to, prave promocije nije ni bilo jer Purge tjera karijeru u onoj Bosonogoj Siročadi, umjesto da se drži ozbiljnog benda.

    Black Gust - Psychedelic Maelstrom
    Iako su u jednom trenutku bili jedina predgrupa na punk gigovima u Zagrebu (a uskoro bi ih mogle naslijediti Kurve) i pritom prilično ugnjavili, EP jebe majku, Germs meets Blanks 77, iako bi me vjerojatno prekorili zbog ovakve usporedbe.

    Peronoisepora - Man made disaster
    Nije ovo ne znam kakvo otkriće, mladi bend dere hardcore punk skandinavskog smjera osamdesetih, ali veseli čovjeka. Punks is hippies, distortion till deafness, noise chaos destroy, nek vide raw punkeri Japana, Finske, Indonezije i Brazila da i mi imamo konja za trku.

    Snake Eater - Dabar
    Slabo pratim regiju, probudim se tek kad mi netko preporuči kakvo novo izdanje vrijedno pažnje, pa ni za ovo nisam znao dok mi bend nije praktički zakucao na vrata. Motorheadovski death punk domaćeg jezika i bosanskog podneblja, miljama bolje od onog četničkog screama sa konstantnim prebilježbama za gigove u Zagrebu. Rocco Rajvosa razumije našeg čovjeka.


    Top CMC Spotova 2013

    (Objašnjava meni Srbožder nekom prilikom spiku sa DJ-ima, ja blejim ko tele u šarena vrata, sve mi se pomiješalo, i Tiesto i Morales i Armand i Hardwell i Halliwell, a on se smije: "Vidim frajeru, kod tebe samo punk i CMC!" Pa evo, CMC spotovi godine!)

    1. Lidija Bačić - "Vozačka dozvola"
    Kaže meni Senka: "Primjećuješ li kako one koje najviše cvile i zapomažu kad ih Srbožder drpa, na kraju prve popuste i završe s njim?"
    -"Jasna stvar!" - odgovaram ja. "To je taj specifični rockerski sindrom, onaj rocker koji se najviše busa u svoj glazbeni integritet i znanje, prvi se lati Korga ili kakve dugmetare i narodskih bendova za dernek. Bar gostovanja u Fio showu ili kod Jadranka i plavuše na Jabuka TV-u, ako još uvijek traži mjesto na sceni."

    Tako je bilo i sa Lidijom. Uvjerena rockerica iz finala tko zna kojeg talent showa se nakon neuspješnog rockersko-šansonjerskog proboja latila dueta sa Grdovićem, pa se ekspresno prebacila u nišu za vlaške cajke gdje se puno bolje snašla. I evo, treći singl je postao hit godine! Iako je pjesma šaljiva, u stilu takozvanih "zezalica" Vjekoslave Huljić, izostavlja ključnu stvar - muškarčev odgovor na svojevrsnu ucjenu postavljenu po principu "ako mi ne daš, ne dam ni ja tebi". Mislite li se okušati u ovakvoj ucjeni u stvarnom životu, svaki muškarac koji drži do sebe će vam odgovoriti: "Ako ti ne daš meni, ima hrpa onih koje će dat, pa ti vidi šta ćeš i kako ćeš!" Zato, pamet u glavu! Samo zato što ste pročitali desetke tekstova u kojima Ribafish priča kakav je šonjo sa ženama i čime vas je već Elle zavaravao, ne znači da su takve situacije uobičajene. Ali je zato spot genijalan, na više razina. Već sam početak obećava, kad vizažistice ispituju Lidiju o novom frajeru i upotrijebe izraz "macan", jasno ti je da slijedi nešto dobro. Lidija drmne liku auto, pa se njih dvoje preko kontakata za naknadu štete mic po mic spanđaju, pjesma ni ne dođe do drugog refrena, a frajer već calta za novi auto, pače Jaguar. On okreće očima, prodavač se zadovoljno ceri, a Lidija im zauzvrat još malo i otpleše u salonu. Zatim imamo ljutitog vozača koji viče na Lidiju dok se ona šminka nasred ceste, pa bočno parkanje i murjaka u trenirci. Nije to sve!
    Nikad hrvatski drot nije ispao pošteniji nego u Lidijinom spotu. Umjesto da joj uzme 200 kuna koje je pripremila u vozačkoj za nedajbože, murjak je nepotkupljiv, pa joj radije malo odšaca dupe i privede je pod lisicama, nego da uzme mito. Ako je netko pokazao vjeru u oporavak ovog društva (jača kupovna moć potrošača) i bolje sutra (nekorumpirani državni službenik), onda je to definitivno Lidija Bačić.




    2. Shomy i Vuki - "Mi Amore"
    Pobjeda malog čovjeka. Slavonskim rođacima Pišonje i Žuge je dojadio radni odnos zaštitara po cajkaškim rupama (onaj s polupanim nosom, mršavcu ne piše na faci čime se dosad bavio) pa su okupili hip hop (?) bend i snimili par spotova. Tamo gdje Pišonja i Žuga nisu uspjeli, Shomy i Vuki jesu. Eto ih na Jadranu, sa curama, sestričnama i njihovim frendicama se praćakaju u mutnom plićaku ninske rivijere, kao da su na Ibizi ili Miami Beachu. Svaki put mi dođe toplo oko srca kad vidim spot, jer ako su ova dvojica uspjeli, tad svatko može osjetiti bljesak reflektora na obrijanoj bulji. Nažalost, dečki su se prebrzo umislili, pa u sljedećem spotu glume zajebanu provincijsku mafiju. Pokondirile se tikve, eto šta ti je slava i estrada.




    3. Jasmin Stavros - "Reggae Dalmatino"
    "Dalmatinci su najgori ljudi!" - grmio je jednom prilikom početkom 21. stoljeća moj tadašnji šef Nikola, inače porijeklom iz Zlosela, ljut zbog otezanja sa dozvolama za investicije naše tvrtke u Splitu, što je bilo uvijeno žicanje mita za brže rješavanje našeg slučaja. "Nekad sam se ponosio što sam iz Dalmacije, a sad se sramim! Oni neće ništa radit, samo znaju ispružit ruku i reć - daj!" - udarao je nesmiljeno po bivšem kraju. Je li to posve istina, nikad nisam do kraja dokučio, ali sudeći po obiteljskim pričama, ni moji preci nisu bili presretni što je prosjačenje u ravničarskim dijelovima tadašnje Hrvatske (u koje su doselili da ne pomru od gladi tamo u selima pod Velebitom) bila sramota, a ne legitimno zanimanje kao u Dalmaciji. Istina da sam Dalmatince uglavnom doživljavao kao iracionalne i lijene jebivjetre, što zbog historijsko-tradicijskog naslijeđa, što zbog vremenskih uvjeta, a ovaj hit je samo potvrdio moje predrasude o današnjim tovarima. I dok današnje klape i dalje pojaju o tim mitskim ribarima i težacima jučerašnjice, u ovom slučaju kao da je netko uglazbio onog konobara s Jadrije koji na narudžbe gostiju s guštom odgovara: "Čekaćete!" Staki kuži spiku, pozna on tu fukaru.




    4. Marko Perković Thompson - "Nema predaje"
    Siroti Marko, nitko ne priča o njegovoj muzici, nego samo je li seljak ili najveći Hrvat poslije ćaće, pa je nekako promaklo da je najtiražniji domaći album po prvi puta metal izdanje, a prvi singl s albuma ukraden od nekih skandinavskih metal simfoničara. I dok je sam album prilično ujednačen, što nije bila odlika njegovih prethodnika, u spotu "Nema predaje" je došlo do ozbiljnog čušpajza. U jednom trenu se vrti neka Zeitgeist distopija, a u drugom Marko piči u kuli bjelokosnoj, sa kipovima znamenitih hrvatskih kraljeva poput Petra Krešimira, Stjepana Držislava i Svetoslava Suronje, kao da je ispao iz izbačene scene "Gospodara prstenova", a ima i ljudi-guštera zamaskiranih u političare, tih vjernih podanika King Hissa iz Mastersa. Zaključak spota i rješenje za izlazak iz krize kakvo nudi Marko je otprilike povratak u feudalizam, s morlačkom hajdučijom kao državnom ideologijom, na čelu sa glavnim harambašom, ako već usfali krunisane domaće glave.
    Čemu uopće zavitlavanje s tim suvremenim temama poput kredita i dužničkog ropstva, kad je očito da je Marko srcem i dušom u fantasy/medieval metal tripu, dajte mu sljedeći put ubacite u spot Devet Nazgula SKOJ-a i plamteću zvijezdu petokraku Sovjetskog Mordora, pa nek ih s vilama i vukovima, odnosno vargovima, ruku pod ruku nemilice sasiječe.




    5. Madre Badessa - "Ajvar"
    Pjesme Madre Badessa su hit or miss. "Čučaj mala" je bio sranje, "Che Guevara i manistra“ promašaj - zanimljivo, obje pjesme su coveri - ali je zato "Ajvar" pun pogodak. Neki narodski dvojnik Tošeta Proeskog, svakako bolji izbor za glavnog vokala od one tetkice Petra Graše, krijumčari ajvar negdje kod Vinjana Donjih, a za to vrijeme stariji brat Dejana Kotige iz "Potjere" ždere u konobi kod Tončija Huljića. Lucidni komentar o izvoznom deficitu Hrvatske koji je nastupio kad smo ušli u EU i napustili ex-Yu tržište? Nema straha za Tončija, taj će lifrati svoju robu po Balkanu još bar deset godina.




    6. Antonija Šola - "Nezgodna"
    Jasno ti je koliko su vremena krizna, kad i Antonija Šola koja se non-stop navlačila s kojekakvim bogatunima, mahnita i nasrće na tipa u nadi da će je ženiti. Logično, trideseta je već prošla, od te svestrane umjetnice, pjevačice, spisateljice, kompozitorice i glumice (jesam li štogod izostavio?) ostalo je malo toga vrijedno spomena, pa joj je jedina šansa skenjati nabrzinu nekog tipa prije nego priroda učini svoje. Ali zna frajer kolika joj je potrošnja i ne da se ni za živu glavu u ruke očajnice, pa cijeli spot bježi i skriva se od nezgodnice. Antoniji je jedini spas da otpali u Srbiju i tamo nađe kakvog baruna sekundarnih sirovina. Ti Srbi misle da su veliki jebači kad završe s nekom Hrvaticom, a nisu ni svjesni da bi lakše platili ratnu odštetu nego podmirili sve troškove koje im Hrvatice isporuče nakon godine dana jebavanja.



    7. Mejaši - "Bolji nego ikad"
    OK, vidio sam "Zoricu" i bila mi je strahovito infantilna sa svojim "hopa-cupa" i "afrika-paprika" - svega 6 godina nakon Severinine "Štikle" - šegačenjem, ali sam se tješio da su ti mužeki u kariranim košuljama i starkama DIY odgovor zagorske selendre na današnje tetovirane folk trubadure. Onda sam skužio da je riječ o projektu pod paskom Denisa Dumančića, što je razjasnilo neka pitanja o tome tko je Zorica iz prvog hita, ali i postavilo neka nova. Nije li pomalo čudno da je Dumančić napisao pjesmu o svojoj supruzi, pa je dao bendu koji onda pjeva kako mu je cijelu noć potajice trošio ženu? Baš je to mogao ostaviti i za Leteći Odred, koji nisu imali ozbiljni hit zadnjih 15 godina, ako ne računamo kolaboracije, ali dopuštam da je riječ o pjesničkoj slobodi.
    U kom će smjeru ići daljnji progres benda se po mom mišljenju najbolje vidjelo na ovom spotu koji zvuči kao srednja faza Plavog Orkestra sa tamburama umjesto bosanskog narodnjaka. Zgodne cure, vinogradi, pomalo kontrolirana raspojasanost, ali spotu kao da fali neki autentični đilkoš. Recimo general Korade u terminalnoj fazi ludila, da malo začini radnju spota.




    8. Miroslav Škoro - "Zašto lažu nam u lice"
    Najpoznatiji kriptofašistički vicmaher hrvatske estrade se opet malo ubacio u angažirane vode, pa progovara o tužnoj sadašnjosti gdje Hrvat opet mora u tuđinu da bi zaradio za kruh. Nakrcalo se u spotu poznatih faca poput Gregurevića, Radoša, Mlikote, Knezovića, Šovagovićke Despot, a našlo se među tim državotvornim glumcima i mjesta za Danka Ljuštinu, da se gega ko ciganska mečka i time stvori privid nepristranosti. Ipak, najveće veselje dolazi na kraju spota kad se posred ekrana ispiše "Hrvatsku je od 2001. do 2012. napustilo 110 000 ljudi". Pazi ti tog slavuja što je na uho pjevušio i Glavašu i Sanaderu, sad on brine gdje su ljudi otišli, kao da nije sam bio dio establishmenta koji je uzrokovao taj egzodus. Jebe se Škocu, taj ima obraz deblji od potplata Dr. Martens čizme, a svoje domoljublje je davno naplatio s najvišim mogućim kamatama.




    9. Parni Valjak - "Tanki živci"
    Ovo je "Cat scratch fever" Teda Nugenta, zar ne? Plaća li ZAMP honorare svim tim izvođačima kojima je Valjak kroz svoju karijeru mažnjavao rifove i tekstove? Čak dva spota za istu stvar u ovim oskudnim vremenima, ima se para, ima se s čim. U prvom spotu Valjak jamma u prostoriji za probe, ništa posebno, ali vrijedi ga pogledati zbog Akijevog moonstompa.
    Drugi spot ima puno ozbiljniji zaplet, bendu je na koncertu postavljena eksplozivna naprava koja će se aktivirati ako prestanu svirati, pa ovi drlje 13 sati i lipsavaju od pritiska, murija ih kulira dok Mungosi traže bombu, ali se na kraju ispostavi da je bomba lažna, tek marketinški trik Valjkovog menadžera...
    Svaki put se ponadam da će na kraju ipak grunuti bomba i svaki put se iznova razočaram.




    10. Kristina - "Brzo i bezobrazno"
    "Odnijela te votka" je bio jedan od definitivnih hitova pretprošle godine, izigravanje glamuroznih balkan-pop pevaljki na nešto skromnijem budžetu i bez silikona, ali se bojim da Kristina neće tako skoro ponoviti takvu hitčinu. Svejedno, "Brzo i bezobrazno" je imao svojih dobrih strana, ako ništa drugo, onda barem kombinezon s pištoljima iznad sisa made by Viktor Drago. Ustvari, spot se čini kao Mad Max parody porn trailer, rado ću pogledati film kad izađe na DVD-u.




    Časno spominjanje, ali nije za listu

    BABY BLUE - "Provokacije"
    Ne mogu to objasniti. Šta, ekipa nabavi instrumente, opremu i odluči da žele zvučati kao... ne znam, proljev? Ovo kao da pokušava ići u smjeru mainstream bendova iz devedesetih koji su se trudili nabaciti neki šatro alternativni štih koji je tad bio vruća roba, tipa Deep Blue Something, samo mladići nemaju čak ni tu glazbenu širinu. Beskrvni estradni isprdak koji je spomenut samo zbog mog lokalpatriotizma, jer navodno je jedan od ovih glazbenika iz Ivanić Grada, pa da otpustim malo svoj palanački duh. Baby Blue je jedan od onih bezobličnih bezvezarija za koje se vidi da su im uzori bili Parni Valjak i Gibonni, za kojeg ljudi kažu - nije loše. Nije ni dobro, ali uz svu tu navalu promašenih bendova sa CMC-a, poput Tria Marinera, Buđenja ili Sinova Ravnice ("Dođi u Vinkovce" i završi na horsu za tjedan dana), ovo je doista kamilica.





    Izvan svake konkurencije

    Sale Pozitiva i Klapa Larus - Tuđmanove riči
    Nažalost, ovo remek-djelo je nakon nepunih tjedan dana nestalo sa Youtube-a, zbog nikad objašnjenih razloga. Danas je sloboda i demokracija, ima onih koji ne mogu smislit ćaću, kao i onih koji smatraju da je bio mesijanska figura u hrvatskoj povijesti. Neovisno s koje strane se gleda na njegovo poslanje i ostavštinu, svi su mogli uživati u ovom spotu, jedni jer vole slušati uglazbljene poeme o jedinom ćaći, drugi jer im je urnebesno smiješno slušati tu srcedrapajuću ljubavnu serenadu za namrštenog političara. Za one koji nisu uspjeli pogledati spot, radi(lo) se o nesvakidašnjem suživotu diletantskog repanja i domoljubljive klape. Vidio sam klapu Larus i uživo tijekom ljetovanja na Lošinju, ali nisam čuo jesu li izveli i ovaj hit, da pjesma barem zaživi kao live favorit. Uostalom, kako itko može ne voljeti divinizacijski refren koji glasi: "Tuđmanove riči, sitit ih se vridi, svaka na svom mistu, ka božje zapovidi!“
    Naš grijeh, naš grijeh, naš preveliki grijeh.
  • Prst sudbine

    Mar 3 2014, 13h13

    Sat 15 Feb – PUNK ROMANTIKA

    Prije koji mjesec sam se konačno odazvao Gocovom pozivu da navratim na probu Diverzanata u Dugave. Iako me zvao više puta, uglavnom sam bio spriječen u dolascima, jer su mi vikendi bili unaprijed isplanirani, što zbog koncerata, što zbog ostalih društvenih obaveza poput večera, svadbi i sličnih prigoda. Osim tih obaveza, imao sam određen zazor prema odlasku na probu nekog benda. Nekako mi se uvijek činilo da, sudeći i prema vlastitim iskustvima sa bendovima i probama, dodatna ekipa izvan benda u takvim slučajevima ustvari više smeta nego što pridonosi. No kad je Goc poslao i deseti poziv da svratim na probu, zaključio sam kako moji neodlasci već graniče s bezobrazlukom, pa sam prvu slobodnu priliku iskoristio da posjetim ekipu u skloništu. U drugoj polovici devedesetih, FNC diverzant su praktički bili kućni bend male sale Doma Kulture u Ivanić Gradu, tako da ih znam preko deset godina, kao i njihov repertoar, pa sam pretpostavio da neću biti prevelika smetnja, ako ništa drugo, bar zbog generacijske bliskosti. Čovjek bi možda pomislio pomislio da je proba benda samo izlika za ventil od supružničkih i roditeljskih obaveza, što možda i nije posve netočno, ali uz cuganje, zajebanciju i poneku obiteljsku ispovijed, bend se doista latio posla i napravio nekoliko novih pjesama koje su dobro zvučale na probi.

    Prva prilika da pokažu što su novo napravili pred širom publikom im se ukazala na, sad već tradicionalnoj, Punk Romantici. Iako redovito plaćam upade, ovaj put sam stavljen na popis i od strane benda i od strane organizatora, tako da sam imao dva upada, mada sam to saznao tek kad sam stigao na poprište, ali su mi vlasti u Medici odbile jedan upad, pravdajući se velikom gužvom i navalom na karte. Prvo mi se učinilo da je to zbog mog spominjanja dogovora između Medike i gradonačelnika Bandića, ali sam se sjetio da kurvinska Bandićeva štacija posluje po svim punk pravilima transparentnosti i fair playa, tako da to sigurno nije bio razlog. Nema veze, pregrmio sam tu nepravdu i otišao snimiti situaciju. Prvi su svirali Dosta kojima je to navodno bio oproštajni koncert. Korektno odrađeno, ali sumnjam da će eventualni reunion za koju godinu pobuditi veliki interes. Diverzanti su prema popisu nastupali treći, što bi u nekoj drugoj situaciji bila idealna pozicija. Jedini problem je bio što je prije njih nastupao trenutno najbolji hrvatski (punk) bend, Socijalna Služba. I puno ozbiljnijim bendovima bi bio problem popeti se na pozornicu nakon Socijalne Službe, a kamoli bendu koji već desetak godina krčmi staru slavu i misli kako se može samo tako izvući s nekoliko novih pjesama i par provjerenih klasika pred posve novom generacijom punkera. Jasno, ima nas koji ćemo ih blagonaklono podržati u svakoj prilici, ali jedno je svirati s Debelim Precjednikom i ostalim generacijskim vucima, a drugo pred mladim lavovima u naponu snage. Socijalna Služba možda nije bila na onoj visokoj razini kao zadnji put u KSET-u, vjerojatno jer nije bio njihov solo gig, ali daleko od toga da su bili prosječni ili bezvezni. E sad, neki smatraju da postoje neki sasvim deseti razlozi zašto volim Socku, pa mi tako jedna frendica kad malo popije stalno ulijeće s jednim te istim pitanjima i konstatacijama koje zvuče otprilike: "E, aj priznaj, jeba si Branu (ili nekog drugog iz benda, ovisi o razini pijanstva), jel tako? Aj mi reci, jel bi ga jeba? Napet ti je, a? A?" Uzalud svi moji demantiji. Nasadio sam na surlu bar stotinu tipova, ali sam poprilično siguran da nisam opalio nikoga iz Socijalne Službe niti oni mene. Zbilja ne postoji nikakav skriveni razlog ili motiv zašto volim domaću Socku osim tog da je riječ o bendu koji posjeduje autentičnu punkersku energiju, a ja sam opet klinac od 16 godina dok jurim prema stageu i grabim mikrofon za singalonganje s ekipom, pa mi onda Amiga napomene da sam najstariji u pitu. To ease the loss of youth, što bi se reklo...

    U iščekivanju tog nezahvalnog meča, u cijelu se priču umiješao prst sudbine. Naime, negdje u pauzi prije nastupa Diverzanata, netko od bumovskih podstanara koji nastanjuju kompleks u Pireottijevoj je izazvao požar u potkrovlju koji je onda zahvatio dio krova Medike (neslužbena verzija, jer službenu još nismo čuli), pa je koncert prekinut, a posjetitelji radi vlastite sigurnosti istjerani van. U međuvremenu, istinoljubivi Srbožder je izmakao policijsko-redarskoj kontroli, te se uspio uzverati na krov Medike i snimiti cijeli događaj, tako da je njegova snimka drugi dan završila na Youtubeu, većini domaćih internet portala, pa čak i u Dnevniku HRT-a. Zbunjujući podatak je taj da je negdje na krovu bio i drugi svjedok požara, inače službeni fotograf EPH, u internim krugovima poznat kao čovjek-slon (djelomično zbog nemilog incidenta koji se odvio u ranim danima Medike, kad je odbio predati ključeve DHP-u koji je tamo organizirao gig, pa ga je jedan od suorganizatora namlatio kišobranom opisujući kasnije cijelo iskustvo kao "cirkuski freak show"), čije fotke/snimke nisu na kraju nigdje završile, unatoč tome što time zarađuje za život. Pokušaj zataškavanja ili nešto drugo? Srećom, uz hrabre lučonoše istine poput Srboždera, bilo kakav pokušaj cenzure ostaje osujećen već u samom korijenu.

    Sav taj svijet koji se skupio na gigu nije bio presretan zbog požara, ne toliko zbog samog prostora, koliko zbog plaćenog upada za samo dva benda, ali većih nemira i nereda nije bilo. Doduše, meni je neka pin-up tetka počela gaziti po čizmama, zgražavajući se nad mojom uglancanom obućom, ali očito je sirotica doživjela velik stres tijekom squaterske lomače, pa joj nisam zamjerio zbog tog nerazumnog prljanja. U međuvremenu sam dobio dojavu kako su se Diverzanti uspjeli pregrupirati i ubaciti na svirku u Spunku zajedno s Mašinkom ili nekom njihovom frakcijom, što se činilo kao puno bolja opcija za bend, perolaka rezervistička kategorija u odnosu na punk Specnaz s Romantike. Nažalost, ekipa se rasula na sve strane kao rakova djeca, pa nismo stigli na zamjenski gig, ali ne sumnjam da će biti još prilika vidjeti kako te pjesme zvuče uživo pred znatiželjnom publikom. Do tad, pažljivo sa šibicama.
  • Pata negra

    Fev 21 2014, 17h35

    Fri 31 Jan – Jastreb

    Marširao sam tako u demokratskom stilu na objed, kadli me na ulici zaustavio Niko s obitelji i svojim malešnim, ali krvoločnim terijerom. Stigao mi je samo reći da Jastreb ima gig u KSET-u i da ga dođem vidjeti jer će svirati s katanom, a zatim je morao otići skulirati svog psića koji je taman napao jednog belgijskog ovčara i ljude uz njega, staru baku i mališana uz nju od koje 3-4 godine, pretpostavljam njenog unuka. Nisam vjerovao da ta sitna beštija može nanijeti toliko nevolje sve dok nisam vidio staricu kako trči prema Mažurancu s okrvavljenom rukom plačući i zapomažući. U istom smjeru bi čovjek mogao sažeti i Nikinu karijeru, ne bi čovjek povjerovao na što je sve sposoban. Iako mi je njegov mladenački glazbeni entuzijazam bio simpatičan, nisam mislio da bi od toga moglo izaći nešto ozbiljnije, jer sam se sličnih likova već nagledao u životu, oni šta sa 16 deru po riffovima, a onda 20 godina kasnije to znanje i strast utope sviranjem u pratećem bendu Maje Šuput ili Petra Graše. Kako sam se već jednom prevario u slučaju 7 That Spells, pretpostavio sam da bi i Jastreb mogao biti nešto što vrijedi pogledati, mada je spominjanje katane kao gudala više zvučalo na neki cirkus. No poznavajući Nikinu posvećenost glazbi, otišao sam provjeriti o čemu se točno radi.

    U KSET-u se skupilo 50-ak znatiželjnika, što je osjetno manje od publike koja posjećuje koncerte 7 That Spellsa, ali mi se činilo kao solidan broj za projekt poput Jastreba, bez ikakvih dodatnih predgrupa ili gostiju. Osim te najavljene katane, nisam znao što uopće očekivati jer mi uobičajeni tagovi za Nikine bendove nisu dovoljno precizni za klasična etiketiranja i ladice. Ono što je frajer izvodio u KSET-u mi najviše sliči na neki dark/drone ambient, iako nisam vičan tim žanrovima i moguće je da sam fulao. Ali kako opisati muziku koju izvodi frajer zakrabuljen u masku na tragu ninje i srednjevjekovnog liječnika kuge koja se sastoji od šumova, krčanja i feedbacka što s laptopa, što iz dvije gitare po kojima je ovaj gudio katanom i kuhinjskim nožem? Sve skupa bih inače otpisao kao pretencioznu kakofoniju, samo što u toj buci doista ima nečeg što plijeni pažnju. "Hipnotički" sam već koristio za opis 7 That Spells, ali koliko god Jastreb bio zahtjevan i naporan, ne može mu se poreći da zna s tom gitarskom bukom. Uopće nisam prepoznao ima li ta muzika jasne parametre po kojima se izvodi, jesu li u pitanju varijacije na temu ili ovaj samo buči i ruži pa kako ispadne, ali nije ni bilo bitno. Totalni otklon od publike i bilo kakve komunikacije osim muzike, što u ovom slučaju funkcionira i bolje nego dobacivanje na 7 That Spells gigovima, jer dripac i dalje podjebava na onaj klasični srednjoškolski način (što nije nužno loše, zašto mijenjati konja koji pobjeđuje) Nakon što je ta stvar od 40-ak minuta završila, još mi je zujalo u ušima uz blagu omamljenost. Možda da ponudi svoju muziku suvremenim centrima za torturu? Malo sam pronjuškao oko merch stola pa sam vidio da Jastreb ima i ploču. Respekt! Mislim, nije da bi to ikad puštao doma, osim ako je u pitanju neka dosadna nedjelja, a ja je kratim tripovima, ali uživo Jastreb doista impresivno kljuca, neovisno o katanama. Koji jebeni Gibonni, kakvi Bambi Molesters, ako postoji netko tko je sposoban promovirati domaći glazbeni izričaj izvan granica države i tko zaslužuje pare za promociju domaće muzike, onda je to Niko! A kako je večer još bila relativno mlada, odlučio sam se zaputiti na besplatni gig u Green Goldu gdje je tu večer nastupao Magazin.

    Odlazak na gig Magazina je bio svojevrsni "back to the roots". Moj prvi koncert na kojem sam bio, a da nije riječ o vrtićkoj ili školskoj priredbi, upravo je bio Magazin, mislim 1987. godine, kad je moja sestrična htjela na njihov koncert u ivanićkom Domu Kulture, pa je teta Vesna povela i mene na taj spektakl. Čak ni u to vrijeme nisam aktivno slušao Magazin, ali mi je većina pjesama, kao i danas, bila poznata s radija i televizije. Svašta se može reći o Huljiću, ali kakvim god se blatom nabacilo, ostaje činjenica da frajer zna složiti hit, barem za regionalno tržište. Na Magazin u Green Gold me zvao frend, inače urednik na CMC-u, tako da ipak nisam bio solo na nepoznatom terenu. Šta ja znam što očekivati na takvim estradno-šminkerskim mjestima, s nekih 16 godina sam otišao u lokalni disko na Minein gig pod punom punk opremom i tamo umalo dobio batina od šabanije i redara kojima je bilo jednostavnije i logičnije da prebiju mene, a ne ekipu koja mi se nakačila na vrat. Green Gold se čini kao fino mjesto. Ne plaća se upad jer birtije koje tamo rade plaćaju izvođača, dok publika drobi lovu na njihovim šankovima. Pristojne cijene, dobra ponuda, a cock pussy ratio otprilike 50:50. Bilo je tu i klinki i obožavateljica Magazina u poznijim godinama, ali i gomile sređenih pičaka sa svih krajeva zagrebačke suburbije, od onih što se šminkaju špahtlama za šalovanje, do oku ugodnih polugolih i pripitih ljepotica. Muška konkurencija nije ni blizu Zrću, umjesto svih tih nabildanih krkana sa tetkama kineskih slova i simbola koji se mogu naći na Pagu, ovdje je prosjek tipova bliži zavičajnim klubovima hrvatske provincije i mlađoj (nazovi)manageriji iz državnih firmi. Svejedno sam bio ukočen prvih pola sata, dok me cuga i slatkasto-unjkavi glas Andree Šušnjare nisu konačno opustili do razine uživanja. Mala očekivano pjeva svoje hitove s Magazinom, ali je njihov katalog prekrcat hitovima, tako da bi mogli svirati bez problema i po 4 sata. Dobar dio pjesama je ipak uključivao i ranu fazu u kojoj je pjevala Ljiljana Nikolovska, pa su očekivano udarili po "Kokolu", "Piši mi" i "Balkanskoj ulici", ali i po "Sve bi seke ljubile mornare", "Pa nek živi rad", "Dva zrna grožđa" (moj favorit iz Ljiljanine faze) ili "Tamari". Danijelin period, s današnjim odmakom vjerojatno najbezvezniji dio Magazinove karijere, ako ne računamo fijasko s Ivanom Kovač, bio je zastupljen tek sa "Svileni" i "Došlo vrijeme da se momci žene", raskuhano Magazinovo koketiranje s tadašnjim etno trendom s Etno Neuma ili Melodija Mostara, ne sjećam se više. Zanimalo me što je sa pjesmama koje je pjevala Rozga. Pjeva li ih i dalje na gigovima, što mi bilo očekivano, jer nema previše hitova iz samostalne karijere, za razliku od desetgodišnjeg bendovskog staža, ili su svi ostavljeni u amanet Magazinu? Prema onom što sam vidio, nema zle krvi. Andrea doduše nije pjevala moj najdraži Jelenin/Magazin hit i osobni favorit ondašnje Dore „Opijum“ ili dokazani latino klasik „Minus i plus“, ali je oplela po standardima poput „Ako poludim“, „Gutljaj vina“ ili „Idi i ne budi ljude“. Kao dodatni plus, izveli su prvi domaći crossover ciganluka i cajke „Dani su bez broja“, kojeg je u originalu Jelena pjevala u duetu s Esmom Redžepovom, nisam očekivao da će se Andrea tako smjelo upustiti u taj zahtjevni song. Jedino tko se činio kao mrtvo puhalo u bendu je bio Huljić junior, koji je imao back-up u vidu još jedne klavijaturistice. Možda mali ipak nema toliko volje i žara za obiteljsku firmu.

    Kako to obično i bude na takvim estradnjačkim mjestima, gig je bio podijeljen u dva dijela s pauzom od pol sata, za refile cuge i pišanja, pa sam DJ-ovski intermezzo iskoristio za zvjeranje po Green Gold kompleksu. Iako nisam naviknut na toliki broj šabanadžovića na jednom mjestu, za razliku od prijašnjih izleta na takva mjesta, nisam imao nikakvih bliskih susreta hejterske vrste. Čini se kako taj praznoglavi svijet vrti svoj film i uopće ne djeluje opterećen svakodnevnim problemima, petak je i došli su se tu prepustiti domaćem melosu i popularnim cijenama cuge. Malo pivo domaćeg porijekla 15 kuna, dok smo u Jedinici još prije ohoho godina za takvu narudžbu plaćali 18 kuna, s tim da je ovaj moderno uređeni prostor krcat zgodnim curama najmanje deset kopalja iznad onog čemernog trenserskog sausage-fest podruma. Ženski svijet je dosta susretljiv i prijazan, u što sam se mogao uvjeriti nazdravljajući s djevojkama na šanku ili sudarajući se u njihove izbočene ekstremitete na plesnom podiju. Na kraju sam se sa društvom probio sve to stagea, gdje nas je onako kršne i raspjevane uočila i sama Andrea, pa nam je uz smiješak mahnula. Unatoč podjednakom veselju na sveukupni repertoar, najviše su emocija kod publike stvarali posljednji hitovi Magazina, od „Kemije“ pa do „Jutro nakon“. Ipak, najviše dreke i veselja je izazvao, odsviran još jednom na bisu, „Maslačak“. S pravom, jer se vjerojatno radi o najjačem hitu kog je Magazin napravio s Andreom na vokalu. I s izraženom feminističkom, pa čak i transgresivnom porukom „Danas žena mora bit muškarac“. In your face, Gajina buduća niggaluvin' vokalistice što si onomad oplela po Rozgi!
  • Pad uglednog galerista

    Jan 31 2014, 16h07

    Slijedom nesretnih okolnosti i loše sreće, priveden sam u policiju i protiv mene je pokrenut postupak. Mislio sam tu zgodu objaviti ovdje uz neki žurnal, ali mi je sugerirano da pričekam s objavom nakon suđenja, s obzirom na okolnosti i upletene ribetine hrvatskog poduzetništva i politike, tako da će pričica pričekati. Osim ako ne završim u zatvoru, onda će pričekati malo duže.

    Nadam se da su Anti Heros imali pravo. =/