Blog

Kings of Convenience volim pre svega zato što slušajući njihovu muziku imate osećaj da ništa loše ne postoji na ovom svetu i da je sve u apsolutnom redu - potpuni eskapizam. Kings Of Convenience su jesen, ona blaga, na samom početku, kada se sunce i oblaci rvu dok lišće lagano pada.Erlend Øyeand Eirik Glambek Bøe sa svojim glasovima i gitarama kao jedinim orudjem su ljubimci prevashodno ženskog dela publike i predstavljaju nešto najtoplije što stiže iz Norveške. Koliko jasnih poruka prenesu i divnih priča ispričaju, nekad nas čak i opomenu, ne povisivši glas ni jednom. Zato se radujem svakom njihovom novom albumu.

A došao je red i na treći album pod nazivom Declaration Of Dependence. On se ni po čemu ne razlikuje od prethodna dva, ali mi to od njih i ne tražimo. Ne želimo nikakav napredak ni pomak već samo još muzike koja čini da se osećamo tako lepo i spokojno. Prvi spot je snimljen za pesmu ,,Boat Behind” koja govori o nemogućnosti muškaraca da se vežu, a drugi za pesmu ,,Mrs Cold” koja govori o nemogućnosti žena da se vežu za nekog, a sve iz straha da ne budu povredjeni. I prelepa ,,Renegade” opet priča o strahu od vezivanja, o testiranju osećanja ne samo sopstvenih već i osoba pored nas, o iznenadnim razočarenjima i izdajama tamo gde ih najmanje očekujemo. Čak tri pesme o istoj temi navode nas da se zapitamo šta smo to postali? Zašto dozvoljavamo da strah nadvlada sve ostale emocije? Jesmo li toliko netolerantni ili smo samo gledali previše holivudskih filmova pa očekujemo nemoguće? Pitaju se isto i Øye i Bøe u pesmi ,,Second To Numb” - what have we become, second to numb?.

Vrlina grupe Kings Of Convenience je da svojom sporošću nikada ne prelaze u dosadu već vam kao stari mudraci mirno i staloženo prenose mudrosti severnih zemalja poput freedom never greater than its owner freedom is the mastery of the known, freedom never greater than its owner, no view is wider than the eye (,,Freedom And it’s Owner”). Moć, njena zloupotreba i zaboravnost onih koji su na vrhu da sve ima svoj kraj uz očiglednu aluziju na američke ,,mirovne'' misije tema je numere ,,Rule My World’’ - only someone who’s morally superior could possibly and honestly deserve to rule my world. Pomalo čudi da ovakvi stihovi stižu od nekog iz najliberalnijih zemalja, što nas navodi na pomisao da možda liberalizam ipak ne podrazumeva negaciju morala. ,,Power Of Not Knowing” prikazuje društvo, njegovu mladju populaciju koja je nesigurna, misli da je ,,zlato sve što sija”, ugleda se na starije koji su često još nesigurniji i plašljiviji, i hrabri ih da veruju u sebe i svoje odluke. ,,Peacetime Resistance” i ,,Riot On An Empty Street”, koja odmah evocira naziv prošlog albuma, kao glavnu ideju imaju svakodnevnu borbu, onu borbu koja se ne pojavljuje na tv-u i u novinama, već onu koju iz dana u dan vodimo sami sa sobom uz prelepe stihove it’s a dangerous game that I’m not sure if I can keep playing for long, it’s a dangerous game, it’s a very fine line and if one step is wrong, I’ll have no cards to play, and that’s why I have nothing to say tonight .

Kings Of Convenience su jednostavni i u svojoj jednostavnosti kroje savršene harmonije i melodije. Verovatno zbog toga što im engleski jezik nije maternji pa je vokabular kojim raspolažu oskudan i u toj oskudnosti pronalaze rime koje nekom sa većim znanjem lako promaknu ili se čine manje vrednim. Iz pesme u pesmu oni opravdavaju ne samo svoje ime već i status koji su stekli do sad.

© 2009 Autabout Ltd. All rights reserved.