Pa kad se to pogleda, dobiju se neke rangliste za 2008., najslušaniji izvođač, najslušaniji album, track i to. Pustimo sa strane najslušanije trackove. Za pjesme koje su ove godine najviše odzvanjale u mom uhu većinom nisam sama kriva, već su mi bile nametnute sa strane radijskih DJ-a, televizijskih VJ-a i sl. (ne bunim se. Bila sam sretna kada bi na pokretnim stepenicama Importane Centra čula
Ali albumi. Izvođači. Moram hitno, HITNO revidirati svoje mišljenje o samoj sebi kao osobi koja prati muziku! Od top 10 najslušajnijih albuma ove godine poslušala sam cijeli svega jedan (*hrkm*...onaj na broju 1...*hrkm*...*neugod*). Od top najslušanijih izvođača NITI JEDAN!!! A činilo mi se cijele godine da sam u stresu zbog silne muzike koju još moram pohvatati, joj, nisam još ni ovo poslušala, a evo već slijedeći album izlazi, pa onda, otkrila jedan bend pa preko njega upala u ogromnu rupu neznanja punu drugih bendova itditd. I kaj, kao, pravim se ULTRA moderna, kao, vrijeme me još nije pregazilo i onda mi last.fm opali tako jednu statističku flisku za kraj godine...da. playlista mi piše 1978. i tiho zvecka "jangly, jangly". Da. Dajte mi jangly gitaru i duhovite bitter-sweet stihove i vaša sam, dragi izvođači iz 2008. Manje plesa, više posrtanja. I neću započinjati vječiti lament protiv post-pravaca u glazbi, ja sam "ZA!". Teoretski. Praktički, well, da citiram Art Brut
"I can't stand the sound of the The Velvet Underground
I can't stand that sound the second time around"
(da. znam. Eddie Argos - Jonathan Richman, svi kradu, jaddajadda...)
Dakle - krast - DA!, posuđivat - NE!
I, ne znam, kradete od krivih ljudi, dragi top izvođači iz 2008. Moje skromno mišljenje.

